Za masovno iseljavanje nema jednostavnog rješenja

 

Problem masovnog iseljavanja Hrvata tema je kojom se bavi velik broj istraživača demografije, sociologije, politologije i drugih srodnih grana, a za rješavanje istog ponovno je uspostavljeno ranije ukinuto ministarstvo.

Autorica: Matea Grgin


TVRDNJA:

»Ljude iz Hrvatske tjeraju nepravda i nepoštenje, a samo poštivanje zakona i pravila te vrednovanje rada i znanja može zaustaviti iseljavanje.«

Izvorna objava: Zoran Milanović, službena stranica

Ocjena:


 

Ilustracija: Luka Duplančić

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović u utrci za drugi mandat objavio je na svojoj službenoj stranici temeljne ciljeve i vrijednosti koje namjerava zastupati ako bude izabran na još pet godina. Među njima se nalazi tvrdnja da »ljude iz Hrvatske tjeraju nepravda i nepoštenje, a samo poštivanje zakona i pravila te vrednovanje rada i znanja može zaustaviti iseljavanje.«

Da Hrvati u inozemstvu traže priliku za bolji život pokazuju godišnja izvješća Državnog zavoda za statistiku – tijekom 2023. godine emigriralo je gotovo 40 tisuća stanovnika, a od 2020., unutar četiri godine njih ukupno 160 tisuća.

Prema prošlogodišnjem izvješću Svjetske banke o važnosti ljudskog kapitala, stanovništvo Hrvatske će do 2030. godine zabilježiti najveći pad među svim članicama EU. Naime, hrvatska dijaspora među najvećima je u Europi, dok je stopa povrata iseljenika jedna od najnižih. Glavni razlog tome Svjetska banka vidi u »izazovnom domaćem tržištu rada i nekretnina.«

Statistika Eurostata također najavljuje ovakve prognoze – zbog kojih je u Hrvatskoj u svibnju prošle godine ponovno uspostavljeno Ministarstvo demografije. Podaci tog europskog ureda pokazuju da je između 1. siječnja 2013. i 2023. godine najveće smanjenje broja stanovnika zabilježeno u Bugarskoj (pad od 11,5 posto) i Hrvatskoj (pad od 9,6 posto). Prirodni pad broja stanovnika, tvrde, dodatno je pogoršala emigracija (više se ljudi iseljava nego što dolazi imigranata). 

»Analiza iseljeničkih stavova pokazala je da je glavni poticaj odlasku iz zemlje predodžba da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopće poštenja te iseljenici smatraju da se hrvatsko društvo moralno slomilo«, zaključak je istraživanja koje je 2017. proveo demograf Tado Jurić.

Godinu dana kasnije Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) se uključila u istraživanje koje je pokazalo da je odlazak u najvećoj mjeri »potaknut problemima koji dolaze iz općih društvenih i političkih okolnosti i nezadovoljstvom takvim općim stanjem i društveno-političkom klimom u zemlji«. Tadašnja ravnateljica HUP-a Gordana Deranja na predstavljanju rezultata istraživanja utvrdila je da se radi o prilici da »pokažemo svoju mudrost i da zajedno gradimo bolju i prosperitetniju budućnost za sve naše građane koji žele živjeti u uređenoj zemlji koja ima perspektivu za rad i zapošljavanje, za obrazovanje i napredovanje«.

Institut društvenih znanosti Ivo Pilar objavio je 2022. godine rezultate ispitivanja 943 punoljetna iseljenika iz Republike Hrvatske, s ciljem razumijevanja motivacije za emigraciju. U istraživanju su se fokusirali na određivanje potisnih i privlačnih čimbenika, to jest čimbenika koji ljude tjeraju iz neke zemlje ili ih privlače u neku drugu zemlju.

Njihovi ispitanici najčešće su navodili loše stanje u državi kao ono što ih je natjeralo na odlazak, a u istraživanju se navedeno pojašnjava kao »loše stanje u društvu, loš standard života, skup život, život bez perspektive, nesigurnost, neizvjesnost itd. U istom kontekstu sudionici su navodili neučinkovitost i nedovoljnu razvijenost institucija kao što su školstvo i zdravstvo, kao i loše gospodarstvo i pravosuđe«. 

Osim toga, sljedeća dva najčešće navedena razloga za odlazak iz Hrvatske za iseljenike obuhvaćene ispitivanjem Instituta Ivo Pilar bila su loša politička situacija i korupcija, nepotizam, mito i kriminal.

Institut za migracije i narodnosti je 2021. godine proveo ispitivanje percepcije iseljenika o razlogu njihovog napuštanja Hrvatske. Njihovi rezultati ne podudaraju se u potpunosti s prethodno navedenim istraživanjima: »Najčešći su odabiri bili vezani uz bolji životni standard, mogućnost napredovanja, veću zaradu i lakši pronalazak posla«, zaključuju.

Politička i socijalna situacija u državi, kategorije kojima je to istraživanje obuhvatilo nezadovoljstvo hrvatskim institucijama, ipak nisu zanemarivi faktori. Gotovo 500 ispitanika dalo im je prosječne ocjene 3,58 i 3,62 od 5 s obzirom na to koliko su ih motivirali za odlazak iz zemlje.

Zoran Milanović nije odgovorio na upit Raskrinkavanja. Odgovor ćemo objaviti naknadno, ukoliko ga dobijemo.


Zaključak

Zoran Milanović je u planu i programu za novi mandat objavio da »ljude iz Hrvatske tjeraju nepravda i nepoštenje, a samo poštivanje zakona i pravila te vrednovanje rada i znanja može zaustaviti iseljavanje«. 

Rezultati različitih domaćih istraživanja motivacije emigranata pokazuju da političko stanje u državi, stanje državnih institucija poput škola, bolnica i sudova te percepcija stanovnika o razini korupcije uistinu igraju važnu ulogu u donošenju odluke o napuštanju zemlje.

Osim toga, pojedini ispitanici kao motivaciju naveli su ostvarenje boljeg životnog standarda kojeg smatraju mogućim u inozemstvu – no ne i u Hrvatskoj. 

Prema metodologiji Raskrinkavanja izjava Zorana Milanovića spada u sivu zonu jer iako je točno da dio iseljenika napušta Hrvatsku zbog nepravde i nepoštenja, riječ je o individualnim motivacijama pa nije ispravno zaključiti da bi se »poštivanjem zakona i pravila te vrednovanjem rada i znanja« zaustavilo iseljavanje..


Siva zona

Tvrdnja koji je samo djelomično istinita. Ocjenu koristimo i za tvrdnje koje se, zbog nedostatka pouzdanih podataka, vjerodostojnih stručnih mišljenja ili relevantnih protuargumenata, ne mogu jednoznačno ocijeniti.

Ocjene koje dajemo provjerenim tvrdnjama nalaze se u našoj metodologiji.


 

Projekt Raskrinkavanje.hr podržava Europski fond za medije i informacije, kojim upravlja Zaklada Calouste Gulbenkian.

Isključivu odgovornost za bilo koji sadržaj koji podupire Europski fond za medije i informiranje snose autori i on ne mora nužno odražavati stajališta EMIF-a i partnera Fonda, Zaklade Calouste Gulbenkian i Europskog sveučilišnog instituta.