ICIJ, prilagodio Oštro

—

Certifikati koje nose drveni proizvodi trebali bi ukazivati na održivo gospodarenje šumama. Dobivaju ih, međutim, i proizvodi tvrtki koje štete okolišu, pokazalo je međunarodno novinarsko istraživanje

Područje sjeverno od grada Fort St. John u Britanskoj Kolumbiji uz autocestu Kanada – Aljaska nekoć je bila gusta šuma. Sherry Dominic i njezina obitelj ondje su lovili ribu i brali bobice slijedeći tradiciju domorodaca s područja rijeke Blueberry.

Nakon više od desetljeća intenzivne sječe na tom području obitelj Dominic i lokalna autohtona zajednica tužili su pokrajinsku vladu 2015. godine jer je odobrila plan »održivoga gospodarenja šumama« koji je, umjesto njihove zaštite, tvrtkama za sječu omogućio prekomjerno krčenje. Šest godina kasnije, tamošnji sud uskratio je nove dozvole za sječu.

Utvrdio je da je pokrajinska vlada poticala intenzivno iskorištavanje šuma, što je uzrokovalo nepopravljivu štetu i drastično promijenila autohtoni teritorij.

Revizor zadužen za nadgledanje projekta krčenja šuma na ovom području bila je globalna računovodstvena tvrtka KPGM. Ona je ujedno bila i financijski revizor tvrtke koja je sjekla šume na tom području. Riječ je o Canforu, šumarskom konglomeratu sa šest milijardi dolara godišnjeg prihoda.

Iz godine u godinu KPMG je izdavao izvješća o zaštiti okoliša u kojima se sječa u zaštićenim područjima, uništavanje staništa i pogoršanje kvalitete vode u okolnom području opisuju kao »manje neusklađenosti«.

KPMG nikad nije posjetio domorodačku zajednicu koja živi u okolici šumarskog projekta, upozorili su njegovi članovi u tužbi protiv pokrajinske vlade.

Istraga revizije okoliša KPMG-a dio je međunarodnog novinarskog projekta Deforestacija d.o.o. pod vodstvom Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ) u kojem je sudjelovalo 39 medija, među kojima i Oštro. Rezultati pokazuju da neke tvrtke za reviziju zaštite okoliša, dodjeljuju certifikate o održivom upravljanju proizvodima povezanim s krčenjem šuma, sječom u područjima sukoba i drugim zloporabama.

Tijekom devetomjesečne istrage 140 novinara pratilo je tragove drvosječa od posječenih zaštićenih šuma u Finskoj, preko Južne Koreje, Hrvatske i Slovenije do prekrčenih aboridžinskih područja u Britanskoj Kolumbiji. Razgovarali su s pripadnicima autohtonih zajednica, zagovornicima očuvanja šuma, šumarskim revizorima i stručnjacima za drvnu industriju. Pregledali su stotine sudskih podnesaka, povreda podataka i prethodno javno neobjavljenih dokumenata na više od desetak jezika.

Oštro je, u priči koju donosimo sutra, istražio kako je tikovina iz Mjanmara, gdje od 2021. godine vlada zabrana uvoza za EU, dolazila u Hrvatsku, koja je 2019. godine bila najveći uvoznik u EU, nakon Italije.

Kontroverzne prakse diljem svijeta

Mnoge su tvrtke svoje aktivnosti u šumarstvu proglasile održivima iako nisu zadovoljile standarde, pokazuju nalazi ICIJ-a. Brazilska tvrtka za proizvode od drva koja posluje u Amazoniji tvrdi da je prošla certifikaciju »bez ikakvih problema«, unatoč tome što je od 1998. godine 37 puta kažnjena zbog skladištenja i transporta drva bez odgovarajuće dokumentacije.

Japanska šumarska tvrtka u Čileu kupovala je drvo od dobavljača koji su koristili dokumente s lažnim podacima o podrijetlu drva. U Finskoj, međutim, revizori u svojim izvješćima o dvjema šumarskim tvrtkama nisu spomenuli da su kažnjene zbog sječe u zaštićenim područjima s visokom bioraznolikošću.

Novinari ICIJ-a pregledali su evidenciju inspekcija, podatke o kršenju okoliša i sudske prijave vezane uz tvrtke u najmanje 50 zemalja. Pronašli su 48 revizorskih tvrtki koje su održivima proglasile prakse proizvođača u drvnoj industriji optuženih za prekršaje poput sječe u autohtonim šumama i zaštićenim rezervatima, korištenja lažnih dozvola i uvoza nezakonito posječenog drva.

Od 1998. godine, lokalne zajednice, skupine za zaštitu okoliša i vladine agencije optužile su više od 340 certificiranih tvrtki drvne industrije za zločine protiv okoliša i drugih nedjela. Oko 50 njih imalo je certifikate održivosti u trenutku kada su osuđeni ili novčano kažnjeni.

»Cijeli sustav certificiranja na koji se oslanjamo ne funkcionira«, rekao je novinarima Radio Francea Grégoire Jacob, konzultant u drvnoj industriji. »Navedeni smo da vjerujemo kako će ovaj sustav omogućiti više etičkih proizvoda. Ponekad je to istina, ponekad laž.«

Revizori se rijetko smatraju odgovornima za svoje procjene ako previde informacije od klijenata koje upućuju na potencijalnu štetu okolišu. Područje ekoloških revizija uglavnom je neregulirano, objasnio je novinarima ICIJ-a Jonathan White, odvjetnik britanske nevladine organizacije ClientEarth.

»Ako takva revizorska tijela uistinu žele ispuniti svoju ulogu, moraju biti skeptični i provjeravati tvrdnje tvrtki«, rekao je.

Trgovanje »održivošću«

Tvrtke – od multinacionalnih do malih dobavljača – koristile su tijekom posljednja dva desetljeća dobrovoljnu certifikaciju šumarske prakse kako bi kupcima i dioničarima pokazale da su predane održivim smjernicama i da njihova praksa ne šteti okolišu. Certifikati o održivosti nisu obavezni po zakonu, no u praksi su postali gotovo obavezni za tvrtke koje trguju, proizvode ili koriste drvo i druge sirovine povezane s krčenjem šuma.

U srcu ovog samoregulativnog sustava su međunarodne organizacije kao što su Vijeće za nadzor šuma (FSC), Program za promicanje certificiranja šuma (PEFC) i Okrugli stol o održivom palminom ulju (RSPO). Ove se organizacije oslanjaju na zasebne revizorske tvrtke za reviziju klijenata kao što su trgovci drvom, proizvođači palmina ulja i drugi. Revizorske tvrtke zatim potvrđuju da korisnici, primjerice, odgovorno sijeku drvo i ne koriste materijale povezane s ilegalnom sječom i drugim ekološkim zločinima.

Dobrovoljne organizacije za certificiranje šumskih proizvoda kao što su FSC i PFEC osnovane su 1990-ih nakon što se ekolozi i regulatori nisu uspjeli dogovoriti o međunarodnom pravnom okviru za očuvanje šuma. Od tada je u svijetu osnovano više od desetak takvih organizacija, svaka sa svojim kriterijima i oznakom. Njihovi su logotipi ukrašeni proizvodima u trgovinama diljem svijeta, od blokova za bilježnice u supermarketima, papirnatih čaša u hotelima, do skija na Amazonu.

Kako je broj tvrtki spremnih platiti za zelene certifikate rastao, tako su FSC i PEFC ublažili svoje standarde i certificiranje je postalo manje učinkovito, kazalo je ICIJ-u nekoliko revizora i šumarskih stručnjaka.

Bob Bancroft, biolog i bivši šumarski revizor iz kanadske pokrajine Nova Scotia, vjeruje kako su potrošači svjesni problematične prakse u šumarstvu i da im lakne kada vide zelenu etiketu na proizvodu u trgovini. »Misle da je to u redu i kupuju proizvod bez grižnje savjesti. I to je ono što je ovdje pogrešno«, kazao je Bancroft.

Kao odgovor na kritike, glavni direktor FSC-a Kim Carstensen rekao je za ICIJ i njemačku radioteleviziju WDR da je FSC na mnogo načina uzoran: »Imamo stroge ekološke standarde. I imamo stroga pravila o socijalnoj pravdi.«

Fort St. John u Britanskoj Kolumbiji. Foto: ICIJ/Fort St John Pilot Project

U idealnom svijetu vlade bi preuzele veću ulogu u zaštiti šuma, dodao je.

»Ali trenutna situacija nije idealan svijet«, rekao je Carstensen.

Voditelj komunikacija u PEFC-u Thorsten Arndt naglasio je da je vjerodostojnost PEFC-a i drugih sustava certificiranja više puta provjerena te kako se njihovi standardi temelje na »najnovijim znanstvenim spoznajama i istraživanjima«, čime se osigurava »održivo gospodarenje šumama«.

Neprocjenjiva šteta

Znanstvenici procjenjuju da sječa šuma za poljoprivredne i druge površine, kao i za daljnju preradu drva, uzrokuje više od 10 posto svjetskih emisija stakleničkih plinova, koji pridonose globalnom zatopljenju.

Osim toga, sječa šuma povećava rizik od poplava i smanjuje stanište divljih životinja, a prema mišljenju nekih znanstvenika pridonosi i porastu zaraznih bolesti kod ljudi. Neki prijenosnici bolesti prelaze iz šuma na stočnu hranu i završavaju u hranidbenom lancu.

Danial Dian Prawardani, jedan od istraživača u indonezijskoj Nezavisnoj mreži za praćenje šuma, upozorio je da – čak i ako se prijestupnici kazne – to ne može nadoknaditi uništavanje primarnih šuma, staništa divljih životinja i teritorija autohtonih naroda.

»Stvarni gubici uvelike premašuju iznose materijalnih kazni jer se ekološka šteta i utjecaj na društvo nikad ne mogu mjeriti«, rekao je Prawardani novinarima projekta Deforestacija d.o.o.

Snimka iz zraka koju je potkraj 2021. godine snimila televizija CBC, medijski partner ICIJ-a u Kanadi, prikazuje golemo prostranstvo onoga što je nekada bilo šumsko zemljište domorodaca rijeke Blueberry, a sada je gola zemlja sa samo nekoliko grmova.

Deseci balvana ležali su na neplodnom brežuljku spremni za odvoz u obližnje pilane. Iako je sud zabranio izdavanje novih dozvola, ponegdje se nastavljaju ranije odobrene sječe.

Sherry Dominic sjeća se brojnih izleta u šumu iz svog djetinjstva, no danas to, prema njezinim riječima, više nema smisla. »Sada odeš tamo i nema drveća, posvuda samo posječena debla.«

Certificiranje neprocjenjive štete

Kontroverzne prakse diljem svijeta

Trgovanje »održivošću«

Neprocjenjiva šteta