Problematičan golf na Cresu korak do izgradnje
Mašenjka Bačić
—
Golf Matalda, projekt tvrtke Jadranka, gradit će golf-terene na više od 300 hektara, što otvara pitanje o problemu navodnjavanja.
Ilustracija kreirana s pomoću generativne UI: Dall-E
U bijeloj kuhinji za stolom sjedi žena u crvenom džemperu držeći naočale u jednoj ruci, a kemijsku olovku u drugoj. Zamišljenog pogleda nadvija se nad nacrtima na kojima piše Matalda Resort Cres. U opisu ove fotografije, objavljene na Instagramu, piše: »Working Mom’s Office«.
»Zaposlena majka« Ivana Perenčević supruga je Nikole Perenčevića, jednog od suvlasnika Jadranke, lošinjskog turističkog diva koji je u travnju ove godine dobio lokacijsku dozvolu za gradnju golf-kompleksa na otoku Cresu. Iako naziv Matalda Resort Cres upućuje na to da je riječ o turističkom kompleksu većih razmjera.
Najveći prigovori stručnjaka i aktivista gradnji golf-terena svode se na kritike vezane uz štetnost za okoliš te činjenicu da su oni najčešće tek povod za izgradnju turističkih smještaja. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, koje je izdalo lokacijsku dozvolu, njihova mišljenja nisu zanimala.
Još od kraja 1990-ih godina hrvatske vlasti nastoje promovirati gradnju terena za golf – i to u svrhu produljenja turističke sezone. Od tada do danas nije, međutim, sagrađen gotovo nijedan veći projekt uz more, ali čini se da bi golf-igralište na Cresu to moglo promijeniti.
Jadranka koja je, prema podacima iz sudskog registra, ove godine preoblikovana iz dioničkog u trgovačko društvo u vlasništvu je Nikole Perenčevića i Tomislava Filipovića. Nikola je sin Mihajla Perenčevića, a Tomislav brat Krešimira Filipovića, dvojca koji se, prema posljednje dostupnim informacijama iz 2022. godine, nalazi na čelu Velesstroya, ruske tvrtke za gradnju plinovoda od strateškog značaja za tamošnju vladu, zbog čega su se i prije dvije godine našli na sankcijskoj listi Velike Britanije.
Perenčevići i Filipovići na Lošinju imaju nekoliko vila, a Oštrovo istraživanje temeljeno na Pandorinim dokumentima otkrilo je kako se njihova imovina tada protezala od luksuznih stanova u elitnoj četvrti u Moskvi do umjetnina vrijednih 500 tisuća eura. Do 2019. godine Perenčevići su imali imovinu vrijednu najmanje 650 milijuna eura.
Filipovići su svoje prebivalište prebacili u Ujedinjene Arapske Emirate, dok Nikola i Mihajlo i dalje žive u Hrvatskoj. Svojom imovinom u Hrvatskoj, o kojoj je Oštro pisao u više navrata, i dalje neometano raspolažu.
Nikola Perenčević je, osim Jadranke, suvlasnik i tvrtke Rektor LNG, koja se bavi izradom kriogenih spremnika za transport ukalupljenih plinova. Vlasnik je i tri tvrtke, koje imaju nekretnine u Malom Lošinju, te tri vile na zagrebačkom Tuškancu. Posjeduje i apartman u Velom Lošinju.
Njegova supruga Ivana Perenčević suvlasnica je tvrtke Zumesco Hills koja gradi vilu pokraj Pazina, a direktorica je i tvrtke Valadria. Vlasnik potonje je njezin svekar Mihajlo Perenčević, a u posjedu ima maleni otok Krknjaš Mali pokraj Trogira kupljen 2003. godine za 1,3 milijuna eura. Ona sama vlasnica je stanova na Pagu i u Malom Lošinju.
Hoteli, heliodrom i pristanište za jahte
Predio na kojem se planira novi projekt Jadranke zove se Matalda. Nalazi se na južnoj trećini Cresa na zemljištu u vlasništvu Krčke biskupije zbog čega su 2014. godine s Jadrankom potpisali i ugovor o pravu građenja na 50 godina.
Oštro je u posjedu tog dokumenta u kojem stoji kako Krčka biskupija želi zadržati vlasništvo nad Mataldom, ali u isto vrijeme je »staviti u funkciju kojom će ostvariti korist za širu društvenu zajednicu i za samu Biskupiju«.
Na zemljištu od dobrih 320 hektara Biskupija će za 120 tisuća eura godišnje Jadranki omogućiti izgradnju »atraktivnih sadržaja koji objektivno nedostaju u turističkoj ponudi otoka Cresa i Lošinja«, stoji u ugovoru.
Matalda Resort Cres prema lokacijskoj dozvoli zauzimat će površinu od 317 hektara od čega je više od polovice predviđeno za dva golf-igrališta, dok će hoteli i vile, kako stoji u Informaciji za izdavanje studije utjecaja na okoliš, zauzimati površinu od oko 10 hektara. Projekt obuhvaća i izgradnju prilaznih cesta i parkirališta u resortu, heliodrom i pristanište za jahte.
Pitanje navodnjavanja, koje je najveći problem u izgradnji golf-terena na područjima kao što su jadranski otoci, planira se riješiti, između ostalog, izgradnjom postrojenja za desalinizaciju te gradnjom akumulacijskog jezera.
Uzaludna upozorenja o devastaciji okoliša
Mogućnost gradnje golf-terena na Cresu otvorena je 2016. godine kad je Primorsko-goranska županija donijela odluku o izmjeni Prostornog plana. Tada je odlučeno da se područje za izgradnju golf-terena prebaci s dotadašnjeg područja Ustrina na Mataldu. U planu donesenom 2018. godine osim premještanja lokacije, povećan je broj igrališta – dva umjesto jednoga, kao i kapacitet ležajeva – s 800 na 1300.
Primorsko-goranska županija svoju je odluku temeljila na stručnim podlogama »Golf igralište Matalda na području Punta Križa na otoku Cresu – istraživanje mogućnosti lociranja« te »Društveno ekonomska opravdanost izgradnje golf resorta Matalda«, koje je naručila Jadranka.
Još 2017. godine profesor Aleksandar Racz sa Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu kritizirao je ove dokumente navodeći kako »golf kompleks Matalda može voditi devastaciji krajobraza i smanjenju bioraznolikosti, uz povećanu potrošnju vode i energije za navodnjavanje, moguće iscrpljivanje rezervi podzemne pitke vode te bioakumulaciju umjetnih gnojiva, pesticida, insekticida i herbicida«.
Unatoč ovim i drugim prigovorima, od 2019. godine do danas nadležna ministarstva (gospodarstva i održivog razvoja; zaštite okoliša i prostornog uređenja) odobrila su potrebnu dokumentaciju za gradnju golf-terena za Mataldu.
Problem navodnjavanja na kršu i otocima
U Studiji o utjecaju na okoliš odobrenoj 2021. godine stoji kako će se za navodnjavanje koristiti voda iz akumulacijskog jezera: »Akumulacijsko jezero površine 3 ha i dubine 6 m, kapaciteta oko 165.000 m3, prihranjivat će se oborinama, pročišćenom vodom s prometnih površina, vodom s dijela popločenih površina i površina krovova, dijelom pročišćene sanitarne otpadne vode i desaliniziranom morskom vodom«. Ukupna dnevna količina vode iznosila bi 3000 – 3200 prostornih metara na dan.
Profesorica Lidija Runko Luttenberger s Tehnološkog fakulteta u Rijeci za Oštro je rekla kako je postrojenja za desalinizaciju primjereno koristiti za zadovoljavanje temeljnih potreba za pitkom vodom stanovništva te da je uvjet za korištenje obnovljivih izvora energije, ali ne i za navodnjavanje golf-terena.
»Desalinizatoru se ovdje pribjeglo zbog evidentnog problema s vodoopskrbom otočnog područja, ali se nije cjelovito obradio aspekt njegovog utjecaja na iznimno bogat obalni ekosustav lokaliteta, čime je ozbiljno ugrožena tamošnja bioraznolikost«, rekla je Runko Luttenberger. Prema njoj, desalinizacija predviđena ovim projektom primjer je »neprimjerene integracije u sustav opskrbe vodom« i »eksternalizacije štete, odnosno devastacije koja će nastati zbog oživotvorenja privatnog projekta u iznimno osjetljivom ekosustavu«.
Runko Luttenberger je kazala i kako su golf-igrališta primjerena za klimatska područja s dovoljnim količinama oborina, vlage u zraku, odnosno tamo gdje ne trebaju dodatna značajna energija i resursi da bi se travnjaci održavali.
»To svakako nije slučaj u našem podneblju, kršu i otocima na kojima vode nema u izobilju. Sam golf ovdje prate i brojne građevine u funkciji turizma kao što su hoteli, vile, prometnice i marina, što je sve vezano na značajnu potrošnju vode«, rekla je.
Upitala se i kako je izračunat nosivi kapacitet tog otočnog područja jer resursi nužni za realizaciju projekta nisu raspoloživi, odnosno neodrživi su te dodala kako je zanimljivo da zahtjev nositelja zahvata za izdavanje uputa o sadržaju studije utjecaja na okoliš iz 2019. godine doslovce navodi da »varijantna rješenja nisu razmatrana«.
Prema njezinu mišljenju, nije prihvatljivo da regulator, odnosno Ministarstvo, u svojem rješenju o prihvatljivosti zahvata za okoliš i ekološku mrežu staje u obranu teze prema kojoj nisu potrebna ili čak moguća varijantna rješenja umjesto korištenja desalinizacije za opskrbu golf-igrališta vodom.
Enes Ćerimagić, pravni ekspert iz Zelene akcije, udruge koja je sudjelovala u uspješnom protivljenju najpoznatijem planu za izgradnju golfa na Srđu, kaže kako je poslovni model golf-terena takav da se oni grade kao ekskluzivne zatvorene zajednice koje se u velikoj mjeri oslanjaju na društvenu infrastrukturu – od najbazičnije komunalne do općenito prometne te do isključivanja cijelih područja od pristupa opće javnosti.
»To je u osnovi proces pretjerane turistifikacije, ali u slučaju izgradnje golf-resorta, on je nagao i rezultira velikim promjenama i utjecajem 'preko noći'«, objasnio je za Oštro dodajući kako se otpor lokalnih zajednica lagano slabi guranjem narativa o potrebi ekskluzivnih sadržaja za tzv. goste veće platežne moći te produljenju sezone.
U sukobu interesa
Objektivnost i validnost dokumentacije na temelju koje se donose planovi te ishode dozvole, kao što je slučaj sa studijama utjecaja na okoliš, u pitanje dovodi i činjenica što su im naručitelji sami investitori, istaknuo je Ćerimagić, koji smatra kako su studije utjecaja na okoliš nesumnjivo potrebne i načelno su dobar instrument zaštite okoliša.
»Međutim godinama se opravdano prigovara njihovoj objektivnosti i kvaliteti« jer izrađivače studija biraju i naručuju sami investitori zbog čega su oni »zaposlenici« investitora koji imaju nemali utjecaj na njih.
Taj se utjecaj očituje, objasnio je Ćerimagić, u snižavanju cijene rada, što negativno utječe na kvalitetu istraživanja te više nego očitom očekivanju investitora da dobije vrijednost za svoj novac, odnosno da se projekt prije svega proglasi prihvatljivim za okoliš.
»Prekritični izrađivači studija jednostavno neće opstati na tržištu«, objasnio je Ćerimagić.
Izrađivači studija, koji su prije svega poslovni subjekti, često »naštimavaju« zaključke istraživanja stručnjaka, najčešće angažiranih izvana, koji su često bez utjecaja i u, kako je rekao, ovisnom, prekarnom položaju u odnosu na tvrtku koja je izrađivač studije.
Sjeća se kako su postojali prijedlozi da se postupak izbora izrađivača prebaci na nadležno ministarstvo, ali su odbijeni zbog činjenice da bi tijela javne vlasti morala postupati po pravilima o javnoj nabavi, što bi odužilo proces. Radi primjene načela »onečišćivač plaća«, prema kojem onaj tko uzrokuje pritisak na okoliš mora platiti i sve što je potrebno da bi se taj pritisak smanjio, uklonio ili spriječio. Stoga se na izradu ovih dokumenata gleda kao na unaprijed kompromitirani postupak zbog čega su građani obeshrabreni da se u njih uključe.
»Jednu aktivnost od općeg interesa – zaštitu okoliša – prepustili smo isključivom tržišnom uređenju«, rekao je Ćerimagić zaključivši da je rezultat svega loša kvaliteta studija, očekivani zaključci istraživanja i nisko povjerenje u institucije.
Propali planovi za gradnju golf-igrališta
Još 1999. godine tadašnja hrvatska vlada donijela je Program razvitka golfa kao elementa razvojne politike hrvatskog turizma. Desetak godina kasnije donesen je i Zakon o golfu, koji je Hrvatski sabor 2011. godine stavio izvan snage nakon sustavne kampanje niza organizacija civilnog društva »jer nije davao jamstva za sprečavanje zlouporaba ni razmatranje ekološkog aspekta«. No agitiranje za gradnju golf-igrališta time nije prestalo.
Strategija razvoja turizma do 2020. godine donesena je 2013., a u njoj je konstatirano kako Hrvatska »ne postoji na karti turističke golf ponude« zbog malog broja terena. Stoga je ovaj dokument predvidio gradnju njih 30.
U Akcijskom planu razvoja golfa iz 2017. godine, koji je naručilo Ministarstvo turizma, navedeno je kako je prostornim planovima hrvatskih županija, gradova i općina ucrtano 98 novih lokacija za izgradnju golf-igrališta. Golf na Mataldi nije bio među njima u trenutku objave plana, no danas je najbliži realizaciji unatoč kritikama stručnjaka.
U istraživanju ove priče sudjelovao je i Samo Demšar (Oštro, Slovenija).