Slavonske tvrtke varale državu i poljoprivrednike
Anja Vladisavljević, Mašenjka Bačić, Matej Zwitter
—
Hrvatskim poljoprivrednicima još nije isplaćena silaža koju su 2019. godine predali bioplinarama, za što krive ključne osobe iz dviju posredničkih tvrtki. Jedna od tih tvrtki je pred stečajem, a prema nadzoru Porezne uprave, korištenjem fiktivnih računa za višemilijunski iznos prevarila je i državu
Foto: Jozo Šantak, privatni arhiv
Vlado Špoljarić 2019. godinu ne pamti po dobrome. Kao podsjetnik na nju i danas vraća pozajmicu od banke koju je morao uzeti jer mu nije isplaćen novac za kukuruznu silažu koju je isporučio bioplinari.
Špoljarić je proizvođač kukuruzne silaže iz mjesta Crnac u Virovitičko-podravskoj županiji, gdje je kukuruz među glavnim poljoprivrednim kulturama. »Da mi banke nisu htjele izaći u susret, propao bih«, rekao je novinarima Oštra.
Početkom 2019. godine potpisao je ugovor s tvrtkama posrednicama preko kojih je svoju robu prodavao bioplinarama iz grupacije Bioen. Ostao je, međutim, bez isplate za isporučenu robu, uslugu njezina siliranja i transporta, koja sve skupa iznosi oko 470.000 kuna.
Špoljarić nije jedini poljoprivrednik koji je ostao bez novca. Prošle godine počeo je predstečajni postupak posredničke tvrtke s kojom je Špoljarić potpisao ugovor. Njezini vjerovnici, od toga 166 fizičkih osoba, traže ukupno 56,4 milijuna kuna.
U srpnju 2020. godine zajedno s još desetak kolega poljoprivrednika Špoljarić je prosvjedovao u Sopju. Kako su tada izjavili za medije, bili su ogorčeni jer novac još nisu vidjeli, dok su predstavnici tvrtki s kojima su potpisali ugovore o proizvodnji i otkupu silaže prestali s njima komunicirati.
Podignuli su i kaznenu prijavu protiv osoba koje stoje iza posredničkih tvrtki, obraćali se nadležnom ministarstvu, ali nezadovoljni su jer još nema većih rezultata.
Špoljarić se boji da su iscrpili sve mogućnosti da im se naknada za kukuruznu silažu isplati i da javnosti ukažu na te probleme: »Jedina mogućnost je da odemo prosvjedovati na Markov trg.«
Nakon tog iskustva Špoljarić je nastavio proizvoditi silažu, ali od 2020. godine posluje izravno s bioplinarama s kojima zasad nema problem neisplate. Kaže da takva mogućnost ranije nije postojala jer bioplinare nisu htjele poslovati s »malim poljoprivrednicima« pa su uzele posrednike.
Fiktivni računi
Početkom 2019. godine poljoprivrednici su potpisali ugovore s tvrtkama Agrokom Natura i Sedlić. Agrokom Natura danas je pred stečajem, a sud u Bjelovaru spriječio je pokušaj njezina pripajanja tvrtki Invest Agro, koja je nekad bila u vlasništvu jednog od člana obitelji Sedlić.
Prema tripartitnom ugovoru koji imamo u posjedu, poljoprivrednici su trebali zasijati poljoprivredne kulture u skladu s potrebama bioplinskih postrojenja, pri čemu su precizirani minimalni očekivani prinosi silirane biomase koje trebaju isporučiti. Oni su, dakle, ciljano posijali kukuruz za boplinare. Agrokom Natura bila je zadužena za ugovaranje i otkup proizvedenih uljarica i žitarica, a Sedlić za plaćanje.
U ugovoru stoji i da će Agrokom Natura prije sjetve osigurati poljoprivrednicima adekvatnu količinu repromaterijala, koji će oni platiti Sedliću, odnosno koji će se kompenzirati pri isporuci silaže.
“Jedina mogućnost je da odemo prosvjedovati na Markov trg.”
Tvrtka Sedlić imala je još i zaseban ugovor s Agrokom Naturom, ali i s bioplinskim postrojenjima u vlasništvu triju tvrtki iz grupacije Bioen, kojima je isporučivala kukuruznu silažu.
Unatoč ugovoru u kojem stoji da je Sedlić zadužen za plaćanje isporučene silaže, poljoprivrednici su na navodnu sugestiju Marka Šutala iz Agrokom Nature račune za dostavljenu robu ispostavljali toj tvrtki, a ne Sedliću. Šutalo, koji je prošle godine preuzeo Agrokom Naturu od Admira Baždara, vodio je komunikaciju s poljoprivrednicima i organizirao potpisivanje ugovora.
Kako je u svibnju ove godine objasnio u odgovoru na tužbu jednog od poljoprivrednika, Sedlić je urod koji je prodao bioplinskom postrojenju u Slatini kupio od Agrokom Nature, a ta je tvrtka trebala za to platiti poljoprivrednicima.
Poljoprivrednici nisu imali razloga sumnjati da će ostati bez isplate jer su jednako postupili i 2018. godine, kada im je normalno isplaćena naknada. Nije, međutim, jasno gdje su završili prihodi od prodaje iz 2019 godine. Porezna uprava je u nadzoru nad Agrokom Naturom u prosincu 2019. godine utvrdila kako je tvrtka u toj godini fiktivno prikazivala da kupuje robu od tvrtki koje je zapravo nisu prodavale.
Jedna od njih bila je Eko-El iz Virovitice. U siječnju 2019. godine Agrokom Naturi naplatila je pšenicu vrijednu milijun kuna, koja je trebala biti isporučena do kraja srpnja. Prema nalazima Porezne uprave, račun je bio fiktivan jer Eko-El nije znao objasniti gdje se ta pšenica trebala skladištiti i od koga je otkupljena.
Eko-El je u drugom poreznom nadzoru 2020. godine pokušao uvjeriti Poreznu upravu da je u razdoblju od lipnja 2018. do veljače 2019. godine pšenicu i druge usjeve otkupljivao od četiri tvrtke. Inspektori su, međutim, ustanovili da su računi krivotvoreni i da nikada nisu plaćeni, a tvrtki je naloženo da plati dodatnih 3,2 milijuna kuna poreza na dodanu vrijednost s kamatama.
Direktor i suvlasnik Eko-Ela Zoran Alavanja, koji je ujedno i dopredsjednik Udruženja energetike pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, u telefonskom razgovoru s Oštrom rekao je kako je Porezna uprava pogriješila te da računi koji su došli u Agrokom Naturu nisu bili fiktivni. Porezna uprava na pitanje Oštra nije odgovorila, s objašnjenjem da »ne daje odgovore na pojedinačne upite jer ih je dužna čuvati kao poreznu tajnu«.
Alavanja je bio dugogodišnji suradnik slovenske grupe Keter u Hrvatskoj koja se bavila izgradnjom bioplinskih postrojenja. Desetljeće nakon uspona grupe Keter njezinim kreditnim poslovima bave se slovenska istražna tijela.
Foto: Jozo Šantak, privatni arhiv
Većina postrojenja koje je Keter sagradio u Sloveniji na kraju je, naime, završila u stečaju, a istraživanje slovenskog Oštra koje se temeljilo na Pandorinim dokumentima razotkrilo je kako je postojala mreža tvrtki koje su prije stečaja postupno izvlačile njihovu imovinu.
Keter Organica se 2010. godine proširila na Hrvatsku, gdje je njezin predstavnik najranije od 2011. godine bio Alavanja. Te je godine slovensko rukovodstvo tvrtke i Alavanju u predsjedničkim dvorima primio i tadašnji hrvatski predsjednik Ivo Josipović.
Kasnije je Alavanja postao član uprave nekoliko hrvatskih tvrtki Ketera među kojima je bio i Eko-El. Vlasnici te tvrtke bili su Alavanja i tvrtka Keter Grandis, koju je do rujna 2018. godine kontrolirao Marjan Kolar, bivši direktor ključnih tvrtki Keter Grupe u Sloveniji.
Kolar je Oštru u telefonskom razgovoru objasnio da je Eko-El, kako se sjeća, zamišljen kao projektna tvrtka za ulaganje u solarnu elektranu koja nikad nije sagrađena. Tvrdi kako ne zna ništa o izdavanju fiktivnih računa tvrtke koja je bila u njegovu neizravnom suvlasništvu. Već prije bankrota Keter Grandisa u rujnu 2018. godine nije bio aktivno uključen u poslovanje hrvatskih tvrtki, koje je vodio Alavanja: »Očito je on to radio samoinicijativno.«
Objasnio je kako su u Keteru počeli surađivati s Alavanjom već 2010. godine, ali da su kasnije imali s njim dosta problema. Između ostalog, navodio je Kolar, podigao je osnovne udjele u tvrtkama. Kad su to otkrili u 2012. ili 2013. godini, angažirali su odvjetnika, no Keter je propao prije kraja suđenja.
Unatoč tome, 2018. godine Kolar i Alavanja i dalje su bili suvlasnici u tvrtki Eko-El. Kako je objasnio, o tome nije ni razmišljao: »Ništa se više nije događalo u tim tvrtkama. On se nije ni javio na telefon, niti se javio odvjetniku. S njim je bilo dosta procedura.«
Bankrot posrednika
Poljoprivrednici su, međutim, tražili način da dođu do novca. Nakon što Agrokom Natura nije isplatila račune koje su ispostavili 2019. godine, obratili su se odvjetniku Dubravku Marjanoviću, koji ih zastupa na sudu.
Potkraj 2020. godine na prijedlog odvjetnika koji tvrdi da je, na temelju trostranog ugovora, za isplatu odgovoran Sedlić, račune za robu isporučenu 2019. godine ponovo su ispostavili, ovaj put Sedliću.
U siječnju prošle godine protiv Admira Baždara i Marka Šutala, bivšeg i sadašnjeg vlasnika Agrokom Nature, nekoliko poljoprivrednika podnijelo je kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici. Tri mjeseca kasnije prijavu su proširili i na vlasnika tvrtke Sedlić Domagoja Sedlića. Protiv tvrtke se vode i parnični postupci u kojima poljoprivrednici traže od Sedlića isplatu novca koji im još nije isplaćen.
Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici potvrdilo je Oštru da nakon podnesene kaznene prijave više oštećenika provodi izvide zbog sumnje na kazneno djelo prijevare, napominjući da je postupanje tajno.
Ministarstvo poljoprivrede potvrdilo nam je da je u studenom 2020. godine održalo sastanak s poljoprivrednim proizvođačima s područja Virovitičko-podravske županije zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora koje su sklopili sa Sedlićem i Agrokom Naturom.
Tvrde kako u tom pitanju nema izravnih nadležnosti, ali da je »nakon sastanka s poljoprivrednim proizvođačima Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske upućen dopis u kojem je skrenuta pažnja na navedenu problematiku i činjenicu da takvi slučajevi i pojave dodatno otežavaju ionako složene uvjete poslovanja poljoprivrednih proizvođača«.
Državno odvjetništvo njihov je dopis uputilo na nadležno postupanje bjelovarskom državnom odvjetništvu.
Sedlić ne poriče da je dobio novac za silažu od bioplinara, ali se brani tvrdnjom kako je poslovno surađivao samo s Agrokom Naturom te s bioplinarama, a ne s pojedinačnim poljoprivrednicima.
Unatoč tome što žig njegove tvrtke stoji na ugovoru, tvrdi da nije znao za postojanje ugovora između poljoprivrednika, Agrokom Nature i njegove tvrtke Sedlić. Uz to, kaže i da potpis nije njegov, dakle da je ugovor krivotvoren.
U srpnju ove godine, svjedočeći na jednom od sudskih postupaka koji se vode protiv Sedlića, bivši član uprave i sadašnji vlasnik Agrokom Nature Marko Šutalo potvrdio je da je njegov potpis uz oba žiga i rekao kako nije moguće da Sedlić o tome nije znao ništa.
Sedlić uz to misli da je poljoprivrednicima isplativije podići tužbu protiv njega nego protiv Agrokom Nature jer bi za tužbu protiv tvrtke koja je u blokadi trebali platiti oko pet tisuća kuna pristojbe.
I dok poljoprivrednicima polako nestaje dodatnih mogućnosti da se naplate, Trgovački sud u Bjelovaru zabranio je pripajanje Agrokom Nature i Invest Agra jer je nad prvom FINA predložila otvaranje stečajnog postupka, s čime se nedavno složio i privremeni stečajni upravitelj.
Bivše ime tvrtke Invest Agro je Invest Sedlić. Tvrtka je, naime, do travnja 2019. godine bila u vlasništvu članova obitelji Sedlić. Tada ju je preuzela Agrokom Natura, koja ju je preimenovala u Invest Agro, da bi je ove godine osobno preuzeo Marko Šutalo, sadašnji vlasnik Agrokom Nature.
Marko Šutalo nije odgovorio na naše upite.
*DOPUNA, 29. 10. 2021: U prethodnoj verziji teksta smo pogrešno napisali da je tvrtka Agrokom Natura u stečaju. Točna informacija jest da je FINA predložila otvaranje stečajnog postupka, s čime se nedavno složio i privremeni stečajni upravitelj. Ispričavamo se čitateljima zbog pogreške.
Ovu istraživačku priču podržao je fond Investigative Journalism for Europe (IJ4EU).