Mirjana Popović: »Mi samo radimo svoj posao, a interesnim grupama je ključni problem što ga radimo profesionalno«
Ana Čelar
–
U novom intervjuu Oštrove rubrike Novinarski vjetrokaz razgovaramo s Mirjanom Popović iz sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo, prvog istraživačkog medija na Balkanu, koji će u listopadu ove godine proslaviti 20. godišnjicu svog rada..
Objavljivanje prihoda i imovine javnih dužnosnika može igrati ključnu ulogu u otkrivanju korupcije. Prema podacima Svjetske banke, u više od 160 država postoji neki sustav objavljivanja njihovih financijskih podataka.
Ipak, u pojedinim državama prijava imovine je potpuno lišena svog značaja. Dok u Hrvatskoj, na primjer, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kažnjava one koji nisu podnijeli ili su netočno ispunili imovinske kartice, u Bosni i Hercegovini to nije slučaj.
»Centralna izborna komisija BiH nije odgovorna za točnost financijskih podataka, niti ih provjerava, a nisu ni predviđene nikakve sankcije«, rekla je za Oštro Mirjana Popović iz sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).
Ipak, da bi ključne podatke o imovini političara približili javnosti, neki su mediji stvorili baze podataka imovine javnih dužnosnika. U Hrvatskoj se provjerom imovinskih kartica te traženjem neprijavljene imovine bavi Oštrov projekt Detektor imovine, u Sloveniji Detektor premoženja, dok u Srbiji isto radi istraživački portal KRIK.
U Bosni i Hercegovini to radi CIN, inače jedinstvena organizacija u BiH i prvi istraživački medij osnovan na Balkanu, koji ove godine slavi 20. godišnjicu svog rada. Njihova baza Imovina političara slavi 15. rođendan i najdugovječnija je baza podataka o prihodima te pokretnoj i nepokretnoj imovini javnih dužnosnika na ovim prostorima.
S više od 3000 dokumenata i upotpunjena poveznicama na istraživačke priče o dužnosnicima, CIN-ova opsežna baza služi otkrivanju podataka koje su političari željeli sakriti od javnosti. Što su novinari CIN-a otkrili i kako je baza »Imovina političara« utjecala na javnost, Oštru je otkrila Mirjana Popović.
Redakcija Centra za istraživačko novinarstvo. Izvor: CIN
Kako je nastala CIN-ova baza »Imovina političara«?
Ideja se javila u vremenu kada se o imovini onih koji su bili ‘najbliže vatri’ pričalo po kafićima i pisalo sporadično. Mediji su uglavnom objavljivali priče o najpoznatijim političarima, dok su podaci o svima drugima bili izvan dosega javnosti.
Mi smo smatrali da javnost te informacije mora imati na raspolaganju pa smo prije 15 godina osmislili bazu podataka »Imovina političara«, koja je s vremenom sve više rasla, da bi na kraju postala prva adresa na kojoj se građani informiraju o onima koji su na vlasti.
Danas imamo i bazu imovine sudaca i državnih odvjetnika. Obje baze koncipirane su na isti način, uz sitne prilagodbe zbog razlike u profesijama i s razlikom od šest godina u nastanku. U njima se nalazi oko 300 profila, a za svaki od njih novinari su prikupili opsežne podatke iz vlasničkih listova, potvrda o primanjima i sličnog, koji bi po zakonu trebali biti javno dostupni.
Novinari pritom prikupljaju podatke od različitih institucija poput sudova, općina, njihovih radnih mjesta, burze ili Centralne izborne komisije. Na tim mjestima najčešće nailazimo na probleme jer mnoge institucije, koje postoje da služe građanima, zaboravljaju svoju ulogu kada novinari pitaju za poznata imena i ne libe se ignorirati izuzetno važno pravilo transparentnosti rada i odbiti novinarske zahtjeve.
Imali smo i slučajeve slanja pogrešnih podataka – što ukazuje na neopisivu profesionalnu drskost i zaštitu koju pojedinci očito uživaju u sustavu.
Jesu li institucije kooperativne?
Ponekad dužnosnici ne žele razgovarati s nama, ali to nije prepreka za objavu njihovih profila jer se podaci temelje na službenim dokumentima. Često nailazimo i na opstrukciju pri traženju tih dokumenata, ali nakon 15 godina rada znamo prepoznati takve situacije i pronaći rješenje za njih. Ponekad to nije lako jer pojedini državni službenici temeljito izvršavaju svoje zadatke gušenja transparentnosti za pojedince na pozicijama moći. Obično baš takvi dužnosnici ne prijave svu imovinu ni nadležnim institucijama, a kamoli javnosti.
Pojedine institucije u potpunosti razumiju čime se mi bavimo i s kojim ciljem te kakvu ulogu mediji imaju u društvu. Istodobno, svjesni su svojih obaveza i ne rade nikakve ustupke ni kompromise. Svaki put kada u svom radu naiđemo na takvu instituciju i takve dužnosnike, znamo da će naš posao biti jednostavan i bez nepotrebne borbe za javne podatke. Takvi ljudi ohrabruju i daju vjeru u sustav koji radi za opće dobro.
Kako se nosite s opstrukcijom, pritiscima i prijetnjama?
CIN u svom radu poštuje utvrđenu metodologiju koja postoji kako bi se izbjegli mogući propusti u radu. Zahvaljujući tome, rad redakcije je jasno zacrtan i prati pravila profesije: što šire istraživanje, dvostruke provjere, poštovanje konteksta i svih strana u priči, odnosno pri istraživanju profila.
Sve zajedno pridonosi snazi naših objava i kada tekst ili profil ugleda svjetlo dana, možemo reći kako smo napravili sve da ispoštujemo visoke standarde profesije i da propusti, ako se i dogode, nisu učinjeni namjerno. Takvim se radom zaista ponosimo već dva desetljeća jer znamo koliko truda je potrebno da se dokažu ‘opće istine’ o kojima znaju i sela i gradovi, ali nitko nikad ne iznosi dokaze.
Svjesni smo da mnogi ne žele takve novinare jer im obično smetaju pa su nam jasne i njihove suptilne poruke kako bi bilo bolje da se bavimo nečim drugim. Na kraju dana, mi samo radimo svoj posao, a interesnim grupama je ključni problem što ga radimo profesionalno i pošteno i to možemo predočiti svakome u slučaju žalbi na naš rad.
Kakav utjecaj vaše baze imaju na javnost?
Naše baze daju građanima presjek rada i ponašanja odgovornih pojedinaca na jednome mjestu. Svatko tko na našu stranicu dođe po provjerene podatke – tamo će ih i naći. O svakome zasebno ovisi hoće li te podatke uzeti u obzir kada odlučuje o svom političkom predstavniku na izborima ili samo formira mišljenje o političkom ili pravosudnom dužnosniku.
Nama je važno da smo uspjeli realizirati ideju da građanima ponudimo set provjerenih podataka i informacija na jednome mjestu, a oni su to očigledno prepoznali jer je, kumulativno, ovo naš najčitaniji sadržaj.
Uz to, ove su baze prvi izvor kolegama u drugim medijima i značajan su izvor za stručne osvrte u polju srodnih tema. Pritom, ne manje važno, svi ovi podaci dostupni su – na klik i bez ikakve naknade.
Čiji profil vas je najviše iznenadio prilikom istrage?
Zanimljivo i vrlo poučno je bilo istraživanje imovine Dragana Čovića, šefa Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine. Prilikom jednog od ažuriranja podataka pronašli smo da je stan u Mostaru, koji je kupio certifikatima od svoje tvrtke Soko za beznačajan iznos, prodao mnogo skuplje osobi s kojom je bio optužen u predmetu Eronet početkom 2010. godine.
Počeli smo stoga istraživati kako je Čović stekao imovinu i pronašli malu priču za svaku od njegovih nekretnina: bračni par Čović je, naime, većinu nekretnina dobio na poklon – formalno. Kad je postao optuženik, kupnju preuzima Čovićeva supruga (inače pravnica) u ime rodbine, obično svog oca, koji bi je potom, opet formalno, poklanjao svojoj kćeri. Tako je otac gospođe Čović, umirovljeni rudar, kupio stan u Zagrebu s osobom koja je s Čovićem bila predmet istrage zbog sumnje u nanošenje štete tvrtki Soko.
Potom smo saznali da je gospođa Čović kupila dva zemljišta, opet u ime svog oca i ujne – otac joj je i ovu nekretninu poklonio, a ujna joj je dala svoj dio u zamjenu za stan u Makarskoj. U stvarnosti, ova zamjena se nikad nije dogodila, a bračni par je objedinio zemljišta i napravio skupocjenu vilu u Mostaru.
Zatim smo otkrili da je Čovićev punac sa svojom rudarskom penzijom uspio izdvojiti više od 600.000 KM (oko 300.000 eura) za kupnju vile u Zaostrogu. I ovu je kupnju preko punomoći odradila gospođa Čović. Ovo je bilo, sasvim sigurno, istraživanje iz kojeg smo mnogo naučili o kombinacijama i manipulacijama s vlasništvom i dokumentima.
Koje su najveće lekcije koje ste naučili, a kakvi planovi u budućnosti?
Naučili smo kako se kupuju i prebacuju vlasništva te kako se najefikasnije i najčešće sakriva imovina. Tim znanjima koristimo se u cjelokupnom radu pa često zahvaljujući njima dokažemo ilegalnosti, manipulacije i zloupotrebe. Ponekad znanja koja dužnosnici imaju, a posebno u vidu toga kako zloupotrijebiti institucionalne mehanizme, nadmašuju naše mogućnosti. Ipak, nećemo prestati kopati i dokazivati.
O idejama koje imamo ne bi bilo dobro unaprijed pričati. Svakako ćemo nastaviti unaprjeđivati tehničke aspekte baza, a nadamo se da će nam kapaciteti dopustiti da nastavimo ažurirati podatke jer se imovinska stanja naših dužnosnika mijenjaju iz dana u dan.