Zviždač Panama Papersa: Kazati istinu o osjetljivim stvarima nikad nije lako
Frederik Obermaier i Bastian Obermayer (Der Spiegel), preveo Oštro
—
Šest godina nakon masovnog curenja dokumenata Panama Papers koji su razotkrili financijske tajne političara i drugih utjecajnih osoba diljem svijeta, zviždač koji je dostavio dokumente, a čiji identitet ni danas nije poznat, dao je svoj prvi intervju novinarima njemačkog lista Der Spiegel
Novinari Der Spiegela razgovaraju sa zviždačem Panama Papersa čiji identitet još uvijek nije poznat. Foto: Paper Trail Media
Godine 2015. anonimni zviždač koji koristi pseudonim »John Doe« javio se njemačkom Süddeutsche Zeitungu (SZ) i dostavio dvojici novinara više od 2.6 terabajta tajnih podataka, među kojima su bili i milijuni internih mailova. Podaci su dolazili iz panamske odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca, jednog od najvažnijih pružatelja usluga globalnog poslovanja offshore-kompanija.
Otkrića koja su uslijedila postala su poznata kao Panama Papers te su objavljena pod vodstvom Međunarodnoga konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ). A dovela su do ostavki islandskog premijera Sigmundura Davíða Gunnlaugssona te pakistanskog premijera Nawaya Sharifa, među ostalima. Curenje ovih podataka dovelo je do masovnih prosvjeda u Londonu, Reykjaviku i drugdje te je pokrenulo tisuće istraga diljem svijeta.
Od tada su se pravila u svijetu fiktivnih tvrtki postrožila. Vlade su uspjele povratiti više od 1,3 milijarde dolara izgubljenih poreznih prihoda.
“Panama Papers uključuju toliko različitih transnacionalnih kriminalnih organizacija, od kojih su neke povezane s vladama, pa je teško zamisliti kako bi ikad bilo sigurno da otkrijem svoj identitet. ”
»John Doe« se do sada javno oglasio tek u jednoj prilici – u formi manifesta koji je objavljen četiri tjedna nakon objave Panama Papersa. U njemu je izvor pozvao kreatore politika da poduzmu akcije za borbu protiv globalne nejednakosti. Od tada, o ovom curenju podataka objavljene su knjige, podcasti i dokumentarci te je čak snimljen i holivudski film u kojem glumi Merly Streep. No zviždač se nije oglašavao.
»John Doe« se nedavno javio dvojici bivših novinara SZ-a koji sada rade za Der Spiegel. Kako bi se osigurala anonimnost, intervju je vođen preko internetske veze, a novinari su mu anonimnost i sigurnost osigurali korištenjem posebnog softvera za enkripciju. Intervju, koji je vođen u prisustvu svjedoka, skraćen je radi čitljivosti, blago editiran te u skladu s njemačkim novinarskim praksama predan intervjuiranom na autorizaciju prije objave.
Kako ste? Jeste li sigurno?
Koliko znam, na sigurnom sam. Živimo u opasnom svijetu i to me s vremena na vrijeme opterećuje. No ukupno gledajući, poprilično sam dobro i mislim da sam vrlo sretan.
Šutjeli ste šest godina. Niste padali u iskušenje da otkrijete kako se vi taj koji je objavio tajne offshore-poslove vođa država i vlada, narko kartela i kriminala?
Kao i mnogi ljudi, čini mi se, često sam se borio s pitanjem zasluga za moj rad. Slava nikad nije bila dio jednadžbe. U to mi je vrijeme jedina briga bila da ostanem živ dovoljno dugo da nekom ispričam priču. Donošenje odluke o prikupljanju podataka koji su mi bili dostupni u Mossack Fonseci trajalo je danima i izgledalo je kao da gledam u cijev napunjenog pištolja, no na kraju sam to morao učiniti.
Javili ste se njemačkom dnevnom listu Süddeutsche Zeitung, koji je inicirao suradnju više od 400 novinara, a koju je koordinirao Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara. Kad ste nam se javili, što vam je bilo na umu?
Kad sam vas kontaktirao, nisam imao pojma što će se dogoditi te hoćete li mi uopće odgovoriti. Dopisivao sam se s brojnim novinarima koji su bili nezainteresirani. Među njima su New York Times, Wall Street Journal i Wikileaks, koji se nije ni udostojio odgovoriti kad sam im se kasnije obratio.
Globalni tim počeo je objavljivati Panama Papers 3. travnja 2016. godine. Kako je taj dan izgledao za vas?
Sjećam se da je bila nedjelja kao i mnoge druge. Sastao sam se s prijateljima na objedu te sam bio zapanjen kad sam saznao da je Edward Snowden raspravom na Twitteru snažno podignuo interes za projekt.
Zviždač NSA, koji sada živi u egzilu u Rusiji, nekako je saznao za istraživanje i tvitao o tome čak i prije negoli smo mi pustili objavu o »najvećem curenju podataka u povijesti podatkovnog novinarstva«…
Sjećam se kako sam vidio da tisuće dijele objavu na društvenim mrežama. Nikad nisam vidio tako nešto. Doslovna eksplozija informacija. Ljudi s kojima sam bio čim su čuli za to počeli su razgovarati o tome. Dao sam sve od sebe da se ponašam onako kako bi se ponašao bilo tko da prvi put čuje za to.
Mnogi stručnjaci uspoređuju Panama Papers s Watergateom. Najpoznatiji izvor Watergatea je bio pomoćnik direktora FBI-a Mark Felt, koji se predstavljao kao »Duboko grlo« te je svoj identitet napokon otkrio 33 godine nakon afere Watergate…
Tu i tamo sam razmišljao o Marku Feltu i vrsti rizika s kojima se suočavao. Moj profil rizika je ponešto drugačiji od njegova. Ja ću možda morati pričekati dok ne budem na samrtnoj postelji.
Zašto?
Panama Papers uključuju toliko različitih transnacionalnih kriminalnih organizacija, od kojih su neke povezane s vladama, pa je teško zamisliti kako bi ikad bilo sigurno da otkrijem svoj identitet. Felt se ponajprije morao brinuti oko Richarda Nixona i njegovih prijatelja, a Nixon je dao ostavko nešto malo više od dvije godine nakon otkrića, čime je ostao bez moći. Čak i za 50 godina vjerojatno je da će neke grupacije zbog kojih sam zabrinut i dalje biti s nama.
Jeste li kome otkrili svoju ulogu u Panama Papersu?
Nakon objave, rekao sam nekolicini ljudi do kojih mi je najviše stalo.
Šutjeli ste, dakle, šest godina. Zašto ste poželjeli progovoriti sada?
Bilo je nekoliko situacija u proteklih šest godina kada sam bio u iskušenju da progovorim. U svakom od tih slučajeva činilo se kao da se svijet sve više približava katastrofi te je potreba za pokušajem da se intervenira izgledala sve hitnijom. No u isto vrijeme morao sam balansirati između nekoliko čimbenika.
Na što točno mislite?
Prvo je u pitanju fizička sigurnost mene i moje obitelji. A drugo je činjenica da je svijet veliko mjesto s kakofonijom glasova koji svi pokušavaju prenijeti svoje mišljenje. Želio sam da moje riječi budu od značaja, da se ne izgube prije sljedećeg tvita Donalda Trumpa. Godine 2016. napisao sam (manifest, op. ur) o svom strahu na temelju onoga čemu sam svjedočio – »da bi ozbiljna nestabilnost mogla biti odmah iza ugla«. I bojim se da je ta nestabilnost napokon stigla.
Na kakvu nestabilnost mislite?
Globalni porast fašizma i autoritarizma od Kine preko Rusije do Filipina, no sada posebno u SAD-u. Amerika je napravila neke strašne pogreške u svojoj povijesti, no kada je bilo najpotrebnije, služila je kao sila ravnoteže protiv apsolutno najgorih režima. Ta ravnoteža prestala je funkcionalno postojati.
Čini se da su porezne oaze od ključne važnosti za moćnike u autokratskim režimima.
Putin predstavlja veću opasnost za SAD nego što je to Hitler ikad bio, a papirnate tvrtke su njegovi najbolji prijatelji. Upravo te papirnate kompanije koje financiraju rusku vojsku ubijaju nevine civile u Ukrajini, dok Putinove rakete gađaju tamošnje trgovačke centre. Papirnate tvrtke koje skrivaju kineske konglomerate su ono što ubija maloljetne rudare u Kongu. Papirnate tvrtke omogućavaju ove i druge užase uklanjanjem društvene odgovornosti. No društvo ne može funkcionirati bez odgovornosti.
Čini se da su zbog ruske agresije na Ukrajinu Panama Papers važniji nego ikad. Na primjer, jedan od najstarijih i najbližih Putinovih prijatelja – violončelist Sergej Roldugin – sankcioniran je potkraj veljače. Najvažniji razlog za to pronađen je u Panama Papersima, koji su, čini se, pokazali da je Roldugin djelovao kao posrednik za svoje moćne prijatelje te da barem na papiru posjeduje milijarde. Jeste li zadovoljni ovim obratom događaja?
Bilo mi je drago vidjeti da je Roldugin sankcioniran. Mislim da je to sjajno.
Strahujete li da bi se Rusija mogla osvetiti?
Imajući u vidu činjenicu da je ruska vlast izrazila želju da me želi vidjeti mrtvog, to je rizik s kojim živim. Prije negoli je smanjena vidljivost medija Russia Today zbog ruskog napada na Ukrajinu, emitirali su dvodijelnu dokudramu s likom »Johna Doea«, koji je pretrpio ozljede glave uzrokovane mučenjem tijekom uvodne špice, nakon čega nacrtani čamac plovi lokvom njegove krvi koja izgleda kao Panamski kanal.
Iako bizarno i neukusno, to nije bilo suptilno. U tragedijama kao što je ona Daphne Caruane Galizije te Jána Kuciaka vidjeli smo da oni koji su povezani s offshore-računima i poreznim oazama pribjegavaju ubojstvima. Njihova me smrt duboko pogodila i pozivam Europsku uniju da osigura pravdu za Daphne i Jána te njihove obitelji te da osigura vladavinu prava u Malti, jednoj od nekadašnjih jurisdikcija Mossack Fonsece.
Njemačka federalna policija dobila je 2017. godine, također od anonimnog izvora, tonu dokumenata iz Mossack Fonsece.
Da, to sam bio ja. Od početka sam bio spreman raditi s vlastima zato jer mi se činilo poprilično jasnim da postoji potreba za kaznenim progonom zločina opisanih u Panama Papersima. Više od bilo koje druge, njemačka vlada me uvjerila da će zaštititi moju obitelji i mene. I nakon nekog vremena uspjeli smo postići dogovor koji se činio pravednim. Na žalost, uskoro je njemačka vlada prekršila svoj dogovor te iz moje perspektive ugrozila moju sigurnost. Na žalost, ne bih preporučio drugima da vjeruju obećanjima njemačke države.
Prema pisanju medija, nagrađeni ste s pet milijuna eura. Zbog čega ste nezadovoljni Njemačkom federalnom policijom?
Postojala su tri velika problema. Prvi, nakon što je Njemačka federalna policija dobila podatke, ostavljen sam da se branim sam bez ikakve zaštite. Smatrao sam da to nije mudro jer prijetnje mojoj sigurnosti nisu uopće smanjene. Dapače, povećane su. Nedugo potom u Berlinu se usred bijelog dana dogodilo ubojstvo povezano s FSB-om. To sam mogao biti ja.
Drugo, njemačka vlada u stvari nije ispoštovala financijski dogovor koji smo sklopili. To je stvorilo dodatne probleme koji su ugrozili moju sigurnost.
Treće, Njemačka federalna policija je više puta odbila priliku da analizira više podataka o offshore-svijetu izvan Panama Papersa što je meni, iskreno, zapanjujuće.
Dakle, ne mislite dakle da su njemačke vlasti učinile dovoljno da vas zaštite?
Želim biti pošten prema njima. Oni jesu ponudili mali stupanj zaštite, no ovo je vrsta situacije gdje je potrebna samo jedna pogreška da dođe do katastrofalnog i nepovratnog ishoda. Zbog niza razloga nisam se osjećao ugodno njihovim ukupnim pristupom, posebice kako je vrijeme protjecalo. Da je njemačka vlada uistinu cijenila važnost Panama Papersa, uvjeren sam kako bi se to riješilo znatno drukčije.
Što ste točno željeli od Njemačke federalne policije? Zaštitu kao svjedok? Novi identitet? Ili više novca?
Mogu samo kazati kako nisu ispoštovali financijski dogovor koji smo imali.
Njemačka policija podijelila je podatke iz Mossack Fonsece s desecima zemalja, ali ih je ograničila na podatke o građanima te zemlje. Po ovoj logici, podaci o oligarsima mogu samo biti podijeljeni s ruskim vlastima, osim ako nema kaznenih istraga u drugim zemljama. To je apsurdna situacija, posebno ako se uzme u obzir da su ti ljudi nedavno sankcionirani kao odgovor na rusku invaziju Ukrajine.
Na žalost, ni vlasti u Njemačkoj ni SAD-u nisu pokazale puno interesa za Panama Papers. Umjesto toga, fokusirani su na jahte. Iskreno, jahte nisu posebno bitne, osim što imaju simboličku važnost. Bitne su offshore-tvrtke i trustovi. Sankcije su važan alat, no postoje i drugi. Na primjer, SAD bi mogao provesti racije u uredima tih tvrtki na američkom tlu kako bi poslao poruku da takva vrsta aktivnosti više nije prihvatljiva. To bi im bilo lako učiniti. No to se nije dogodilo.
Ruska elita rutinski skriva vlasništvo luksuznih nekretnina, jahti, zrakoplova i druge imovine kroz složene offshore-aranžmane. Kako se to može spriječiti?
Mislim da je zapadni svijet dugo na Vladimira Putina gledao kao na smetnju koju može kontrolirati ekonomskim poticajima. To očito nije upalilo. Trebao bi uistinu izvanredan napor, svojevrsni moderni Manhattan Project, kojem bi cilj bio razotkrivanje tajni offshore-svijeta. Računalni kapaciteti za to svakako postoje. Pitanje je ima li političke volje. Do sada nisam vidio puno dokaza za to.
Što mislite zašto se do sada nije pojavio veliki zviždač iz Rusije?
Osim što je potrebna određena količina hrabrosti, potreban je i određeni stupanj slobode da bi se postalo zviždačem. Mora postojati netko tko će slušati i mora biti barem želje za promjenom. Osim činjenice da Putin ubija i zatvara hrabre, vrlo je teško pronaći takvu vrstu slobode na mjestu kao što je Rusija.
Edward Snowden je zaglavio u Rusiji. I iako kritizira Putinovu vladu zbog korupcije, ne može napustiti tu zemlju jer bi se suočio sa suđenjem u SAD-u.
Snowden je tek dio slagalice u informacijskom ratu koji Rusija vodi protiv SAD-a većinu prošlog stoljeća. Ako američka obavještajna zajednica ima dokaze protiv njega, trebala bi ih iznijeti svima na vidjelo. Ako nema, predsjednik Biden bi ga morao pomilovati i poželjeti mu dobrodošlicu kući. Zapravo je tako jednostavno.
Koliko ste zadovoljni učinkom koje je curenje podataka proizvelo?
Zapanjen sam ishodom koji je proizašao iz Panama Papersa. Postignuće ICIJ-a je bez presedana i iznimno sam zadovoljan, čak i ponosan, što je došlo do velikih reformi koje su rezultat Panama Papersa. Pravi je uspjeh i činjenica da je bilo i kasnijih novinarskih suradnji sličnih razmjera.
Na žalost, to još nije dovoljno. Nisam nikad mislio da će objavljivanje podataka jedne odvjetničke tvrtke riješiti globalnu korupciju zauvijek, a kamoli promijeniti ljudski prirodu. Političari moraju djelovati.
Trebaju nam javno dostupni registri tvrtki u svakoj jurisdikciji – od Britanskih Djevičanskih Otoka do Anguille i do Sejšela, do Labuana, do Delawarea. Sad. I ako čujete otpor, taj zvuk koji čujete je zvuk političara koji mora biti smijenjen.
Edward Snowden je jednom rekao da je vaš slučaj najbolji scenarij za zviždača – ostvarili ste velik utjecaj, a još ste nepoznati i slobodni. Vidite li i vi tako svoju ulogu?
Smatram da sam imao nevjerojatne sreće da je sve ispalo onako dobro kako je, iako ništa nije savršeno. To što sam ostao anoniman prednost je jer mi je osiguralo relativnu sigurnost, no nedostatak je što nisam uspio zadržati interes javnosti u onoj mjeri koliko je to uspjelo Edwardu Snowdenu kad je riječ o otkrićima NSA-inih prisluškivanja. Naravno, on je to platio donekle svojom slobodom. Uvijek postoje kompromisi.
Što vas je vaše curenje podataka naučilo o zviždačima?
Rekao bih da je najvažnija stvar u mom primjeru to što pokazuje da je moguće, iako možda rijetko, napraviti nešto važno, a pritom zadržati dobar život. Potrebno je, međutim, mnogo rada i mnogo sreće kako bih bio korak ispred.
Ima li nešto što biste poručili potencijalnim zviždačima?
Kazati istinu o osjetljivim stvarima nikad nije lako. Rekao bih da je podcijenjeno koliko je teško zadržati mirnu glavu. Bilo da razgovarate s novinarima ili vlastima, budite spremni da će se stvari kretati polako. Važno je samo disati i s vremena na vrijeme zaokupiti se nekim drugim stvarima.
Kada biste mogli vratiti vrijeme, biste li 'zazviždali' ponovo?
Bez razmišljanja.
* New York Times i Wall Street Journal odbili su komentirati tvrdnje zviždača da nisu zainteresirani za objavu dokumenata. Wikileaks nije odgovorio na upite Der Spiegela. Njemačka federalna policija odbila je komentirati navode o kršenju sporazuma o zviždačima.