Tvrtka bugarskog poduzetnika povezana s Pukanićevim ubojstvom
Atanas Tchobanov (BIRD), Dragana Pećo (OCCRP/KRIK), Vesna Radojević (KRIK), Mašenjka Bačić (Oštro)
–
Dokumenti iz Cyprus Confidentiala otkrivaju kako iza tvrtke koja je platila novac jednom od osuđenih za Pukanićevo ubojstvo stoji bugarski poduzetnik za kojeg se tvrdilo da je bio pripadnik obavještajne službe
Foto: Željko Lukunić/Pixsell
Snažna eksplozija odjeknula je 23. listopada 2008. godine u popodnevnim satima u centru Zagreba. U eksploziji skutera u dvorištu u kojem se nalazila redakcija tjednika Nacional ubijen je izdavač i novinar Ivo Pukanić te njegov poslovni suradnik Nikola Franjić, koji je radio na poslovima unaprjeđenja prodaje.
»Terorizam je ušao na ulice glavnog grada Republike Hrvatske«, poručio je u javnom obraćanju istu večer tadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Dvije godine kasnije šest osoba osuđeno je u Hrvatskoj na ukupno 163 godine zatvora za Pukanićevo i Franjićevo ubojstvo. Županijski sud u Hrvatskoj zaključio je kako je Nikola Franjić bio kolateralna žrtva ubojstva Ive Pukanića iz koristoljublja.
Slobodan Đurović, crnogorski državljanin koji je živio u Srbiji, osuđen je na 23 godine jer je u ime nepoznatog naručitelja dogovorio ubojstvo. Hrvatsko tužiteljstvo dobilo je od crnogorskih kolega podatke o tome kako je Đurović, poznat u kriminalnim krugovima kao »Kardinal«, tri tjedna prije ubojstva na svoj račun u Crnoj Gori primio 780.000 eura. Smatrali su da je novac poslužio za plaćanje nekih od sudionika u ubojstvu.
Uplata je došla od tvrtke General Pioneer registrirane na Britanskim Djevičanskim Otocima, koji imaju stroga korporativna pravila o tajnosti zbog čega je teško otkriti vlasnike tvrtki. Tko je stajao iza General Pioneera, ostalo je tajnom.
Izvršitelji ubojstva su osuđeni, no krajnji naručitelj ostao je nepoznat iako su se tijekom dokaznog postupka provlačile različite teze o nalogodavcima. »Jasno je da naručitelj postoji, a kada bi bio poznat i imao ime, jasan bi bio i njegov motiv, što u ovom predmetu nije slučaj«, objašnjeno je u presudi.
Oštro je pitao USKOK jesu li hrvatski istražitelji pokušavali saznati tko stoji iza tvrtke na Britanskim Djevičanskim Otocima te je li istraga o naručitelju još u tijeku, no nisu odgovorili.
“Nismo u mogućnosti ni demantirati ni potvrditi informacije koje se tiču vaših pitanja.”
Istraživanje nastalo u okviru Cyprus Confidentiala, globalnog novinarskog projekta predvođenog Međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara (ICIJ) te Paper Trail Media, sada otkriva kako je vlasnik General Pioneera nepoznati bugarski poduzetnik Ognian Bozarov. Dokumenti koji su procurili iz ciparskog korporativnog pružatelja usluga MeritServus pokazali su kako je General Pioneer nekoliko mjeseci prije uplate od 780.000 eura Đuroviću poslao i 255.000 eura.
Nema naznaka da je Bozarov naručio ili imao bilo kakvu ulogu u atentatu na Pukanića, no dokumenti iz Cyprus Confidentiala te sudskih spisa pružaju novi trag vezan uz zajedničko poslovanje Đurovića i Bozarova, koje je prethodilo ubojstvima.
Bozarov, javnosti uglavnom nepoznati bugarski poduzetnik za kojeg se tvrdi da je bivši pripadnik obavještajne službe, poslovao je s Đurovićem najmanje godinu dana prije ubojstva. Dokumenti pokazuju da su surađivali na nekretninskom poslu u Beogradu. Đurović je bio i zaposlen u Bozarovljevoj tvrtki u Srbiji, no napustio ju je tri dana prije ubojstva. Prema mailovima koji su procurili, uplata od 780.000 eura opisana je kao »jako hitna«.
Bozarov je u pisanoj izjavi OCCRP-u odgovorio kako »sasvim sigurno nije naručio (Pukanićevo) ubojstvo«, kako nikad nikome nije prijetio, niti je ugrozio nečiji život i da su sve uplate vezane uz njegove tvrtke bile iz »čisto poslovnih razloga«.
I Đurović je tijekom suđenja tvrdio da je uplata povezana s poslom vezanim uz nekretnine u Beogradu. No dokumenti koje su dobili novinari sada otvaraju pitanja je li ovaj poslovni dogovor imao financijskog smisla te je li uplata stvarno povezana s legitimnim nekretninskim poslom.
Kontroverzni izdavač i novinar
Ivo Pukanić bio je jedan od osnivača tjednika te suvlasnik izdavača Nacionala, novinar koji je dobio tri nagrade Hrvatskog novinarskog društva – 1999. za istraživanje i kao novinar godine te 2003. godine za intervju s tada odbjeglim generalom Antom Gotovinom.
Nakon prvog atentata na njega u travnju 2008. godine Pukanić je dobio policijsku zaštitu. Unatoč tome, nakon smrti se pokazalo kako je tri mjeseca prije ubojstva bio praćen te da je ubojstvo tako pomno planirano da je snajperist iz Srbije čekao na krovu obližnje zgrade kako bi ga ubio ako bomba slučajno ne eksplodira.
Pukanić je kao novinar i izdavač održavao kontakte s nizom osoba iz političkog, pravosudnog i društvenog života. Kolege su ga javno kritizirale zbog prijateljskih odnosa s kontroverznim poduzetnicima i kriminalcima, a njegov privatni život bio je temom medija.
Istraživanje tjednika Nacional o »duhanskoj mafiji« tijekom suđenja navodilo se kao jedna od mogućih teza o naručitelju ubojstva. Riječ je o seriji tekstova o krijumčarenju cigareta koje je dovodilo u vezu tadašnjeg predsjednika Milu Đukanovića te kontroverznog srpskog poduzetnika Stanka Subotića Caneta, o kojem su uz Pukanića pisali i danas preminula novinarka Jasna Babić te novinar Berislav Jelinić.
Tezu da iza ubojstva Ive Pukanića stoji »duhanska mafija« na sudu je naveo i svjedok, crnogorski poduzetnik Ratko Knežević, no ona se nije nalazila u optužnici pa ju je sud odbacio.
U presudi se navodi kako većinu dostavljenih članaka o »duhanskoj mafiji« nije pisao sam Ivo Pukanić te da je Knežević iznosio vlastite zaključke, i to o događajima koji su znatno prethodili inkriminiranom razdoblju.
Kada su talijanski tužitelji 2002. godine otvorili predmet protiv Đukanovića, Pukanić je, kao i danas preminula Babić, bio jedan od pozvanih svjedoka. Đukanović se pozvao na diplomatski imunitet kako bi izbjegao optužbe u Italiji.
Tijekom suđenja za ubojstvo Pukanića i Franjića Županijski sud u Zagrebu odbio je svjedočenje Subotića, kao i ono poznatoga kriminalca Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam s obrazloženjem da je protiv njega u Srbiji podignuta optužnica za isto kazneno djelo.
Prema Interpolovu izvještaju iz Srbije iz 2008. godine, Đurović je navodno bio Jocićeva »desna ruka«. Vodio je njegove poslove te kupovao tvrtke u njegovo ime, a Interpolov izvještaj iz iste godine iz Crne Gore navodio je i da mu je bio kum.
Srbijansko tužiteljstvo podiglo je 2009. godine optužnicu protiv Jocića u kojoj su tvrdili da je organizirao atentat na Pukanića, ali je na kraju oslobođen nakon što je sudac odlučio da tužiteljstvo nije iznijelo dovoljno dokaza o njegovoj povezanosti s ubojstvom.
Jocićev odvjetnik nije odgovorio na upite.
Ni srpski tužitelji nisu otkrili naručitelja ubojstva.
Tijekom Jocićeva suđenja Đurovića su pitali o 780.000 eura koje je dobio na svoj račun u Crnoj Gori. Tvrdio je kako je uplata došla »od njegovih prijatelja iz Bugarske« jer im je pomogao s papirologijom oko jednog posla vezanog uz nekretnine u Beogradu.
Ured za sprečavanje pranja novca u Crnoj Gori također je dovodio u pitanje objašnjenje za ovu uplatu te su hrvatskim istražiteljima rekli kako je Đurović povukao 60.000 eura sa svog računa dan nakon što je primio novac. Hrvatske vlasti su svoja saznanja podijelile sa srpskim kolegama, koji su kasnije tvrdili da je tim novcem Đurović platio druge sudionike u atentatu.
Bivši agent bugarske obavještajne službe
Ognian Bozarov, bugarski poduzetnik, foto: Društvene mreže
Dokumenti iz Cyprus Confidentiala pokazuju kako iza tvrtke s Britanskih Djevičanskih Otoka, koja je uplatila novac osuđenom Đuroviću, stoji bugarski poduzetnik Ognian Bozarov.
Sedamdesetšestogodišnji Bozarov malo je poznat javnosti, čak i u rodnoj Bugarskoj. Jedna od rijetkih javnih informacija o njemu nalazi se u knjizi iz 2011. godine bugarskog novinara i istraživača Hrista Hristova. Opisao je kako je Bozarov radio za komunističke obavještajne službe tijekom diktature Todora Živkova, koji je vladao Bugarskom 35 godina, sve do pada komunizma 1989.
Iako novinari nisu uspjeli potvrditi te veze, dokumenti američkog ministarstva pravosuđa pokazuju da mu je bugarsko veleposlanstvo u Washingtonu pomoglo kada je osamdesetih godina prošlog stoljeća uhićen jer je navodno u Bugarsku pokušavao poslati tehnologiju koja je bila pod zabranom izvoza. Ambasada je pokrila troškove pravnih usluga za Bozarova te još jednog državljanina Bugarske. Optužbe su kasnije odbačene, no jedan zastupnik bugarskog parlamenta kasnije je postavio pitanje tko je Bozarovu platio jamčevinu u iznosu od 250.000 dolara.
Bozarov nije odgovorio na pitanja je li bio u bugarskoj obavještajnoj službi.
»Iznimno hitna« uplata
Dokumenti iz Cyprus Confidentiala te sa suda pružaju dodatne dokaze o tome da su Bozarov i Đurović radili zajedno mjesecima prije negoli je Pukanić ubijen. Kad je policija uhitila Đurovića šest dana nakon ubojstva, zaplijenili su mu dva telefona. Iako policija i tužiteljstvo nisu to zabilježili, novinarke KRIK-a su u sudskim dokumentima među Đurovićevim kontaktima pronašle brojeve telefona koje je Bozarov koristio u Bugarskoj i Cipru.
Najraniji dokazi o tome da su Bozarov i Đurović poslovali zajedno datiraju iz studenog 2007. godine, kada je Đurović prebacio srpsku tvrtku Karizia na jednu drugu tvrtku čiji je stvarni vlasnik bio Bozarov. I to za 500 eura, koliko je Đurović u nju položio prilikom osnivanja.
Đurović je Kariziju koristio da od beogradske Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju zatraži zakup za jedno zemljište u trajanju od 99 godina. Dodjela je odobrena u rujnu 2007., a ugovor potpisan 5. studenog iste godine. Tri dana ranije Đurović je prebacio Kariziju na tvrtku Bozarova.
Nedugo nakon što je Kariziju prebacio na Bozarova, 1. prosinca 2007. godine, Đurović je potpisao ugovor s General Pioneerom prema kojem je trebao tvrtki osigurati veću izgrađenost na iznajmljenom zemljištu u Beogradu. Naknada za ovaj posao bila je 255.000 eura iako je, da bi se to ostvarilo, samo trebalo platiti veći najam.
Nije jasno ni zbog čega je napravljen ovaj popratni ugovor jer je Đurović nakon što je prenio vlasništvo nad Karizijom, ostao njezin direktor, što znači da je bio Bozarovljev zaposlenik.
General Pioneer nije imao nikakve formalne veze s Karizijom i nejasno je zbog čega je Bozarov preko nje plaćao Đurovića. General Pioner je uz to posudio Kariziji pet milijuna eura isplaćenih u nekoliko navrata. Prema ugovoru iz siječnja 2008. godine zajam je bio za plaćanje najma zemljišta u Beogradu.
U ožujku 2008. godine beogradske vlasti odobrile su zahtjev za veću izgrađenost, a u svibnju je 255.000 eura sjelo na Đurovićev srpski račun.
Drugi ugovor između Đurovića i General Pioneera od 19. rujna 2008. godine, kojim su uređeni uvjeti za isplatu 780.000 eura, bio je dodatna naknada za uspješno povećanje građevnog područja na iznajmljenom zemljištu. U to je doba Đurović još bio zaposlen u Kariziji.
Prepiska iz Cyprus Confidentiala sugerira kako je uplata od 780.000 eura napravljena u žurbi. Dan prije nego li je novac sjeo na Đurovićev račun, Bozarovljeva je kći ciparskoj tvrtki koja je pomagala u upravljanju General Pioneerom pisala kako je uplata »iznimno hitna« te da mora biti provedena odmah ujutro.
Potom je, samo tri dana prije Pukanićeva ubojstva, Đurović dao ostavku na mjesto direktora Karizije, a istodobno je vlasništvo tvrtke prebačeno na jednu ciparsku tvrtku.
Bozarovljeva kći nije odgovorila na pitanja novinara, a Bozarov na upit o poslovanju s Đurovićem nije odgovorio izravno, nego je rekao da sve uplate iz njegovih tvrtki imaju »valjanu ugovornu dokumentaciju«. Njegovi odvjetnici s novinarima su podijelili kopije ugovora između General Pioneera i Đurovića o beogradskom nekretninskom poslu.
No zemljište je – 15 godina od potpisivanja ugovora – prazno. Kada su ga novinari Krika u studenom obišli, bilo je zapušteno.
Stanje zemljišta koje je tvrtka Karizia zakupila od beogradskih vlasti kako bi na njemu gradila, foto: Krik
Oštro je pitao MUP jesu li istraživali vlasništvo tvrtke s Britanskih Djevičanskih Otoka te traje li još uvijek istraga o naručiteljima ubojstva.
»Nismo u mogućnosti ni demantirati ni potvrditi informacije koje se tiču vaših pitanja«, odgovorili su iz MUP-a.