Prijepor oko nekad čudesnih vlakana
Hrvoje Perica
—
Dok regulative po pitanju azbesta u zraku napreduju, azbestna vlakna koja se mogu naći u vodi za piće i potencijalno utjecati na ljudsko zdravlje ostaju tema o kojoj se još uvijek ne može ništa reći sa sigurnošću
Foto: Pixabay/652234
Jednom se činio kao rješenje za mnoge potrebe suvremenog svijeta, a onda se utvrdilo da je azbest smrtonosan materijal. Jednom raspršen u zraku, već u malim količinama uzrokuje smrtonosne bolesti mezoteliom, azbestozu i rak pluća. Isti materijal nalazi se u cijevima vodoopskrbe širom svijeta, a sam mineral ušao je i u naziv takvog tipa cijevi.
Riječ je o azbestno-cementnim cijevima koje su se ugrađivale u Hrvatskoj od 50-ih godina prošlog stoljeća. Azbest, koji iz dotrajalih cijevi potencijalno može ući u vodu za piće te posljedično utjecati na ljudsko zdravlje, odnosno na probavni trakt, ostavlja znanstvenike u prijeporu.
Prema Oštru dostupnim podacima, azbestno-cementne cijevi u Hrvatskoj većinom su ugrađivane od 50-tih do 90-ih godina prošlog stoljeća dok je 2006. godine uvedena zabrana korištenja proizvoda od azbesta. Starost azbestno-cementnih cijevi, njihova oštećenja i dotrajalost, uzrokuju potrebu za njihovim nadomještanjem. Međutim, dok god te cijevi obavljaju svoju funkciju, one ostaju u upotrebi.
Na novinarski upit o životnom vijeku azbestno-cementnih cijevi, Dijana Oskurus, predstojnica Zavoda za upravljanje vodama na Geotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, rekla je kako »azbestni materijal koji je do tada ugrađen [do zabrane 2006. godine,] ostaje u uporabi sve do trenutka u kojemu zadržava svoj oblik/funkciju, odnosno dok nije oštećen.«
U Hrvatskoj ne znamo što ne znamo
U Hrvatskoj ne postoji laboratorij koji provodi ispitivanja prisutnosti azbestnih vlakana u vodi za piće. Zavod za javno zdravstvo naveo je kako ne provode analize vezane uz prisutnost azbesta u vodi, a prema njihovim saznanjima to ne radi niti jedan drugi laboratorij u Hrvatskoj. Iz Ministarstva zdravstva nisu odgovorili na naš upit.
Državna tvrtka zadužena za upravljanje vodnim sustavom Hrvatske vode odgovorila je kako ne raspolažu podacima testiranja vode za piće na prisutnost azbesta.
Europska Direktiva o kvaliteti vode namijenjenu za ljudsku potrošnju iz prosinca 2020. godine ne spominje azbest, a ne spominje ga ni Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće koji je na snazi u Hrvatskoj.
»Dok se ne promjeni zakonska regulativa i okviri u Republici Hrvatskoj ili dođu preporuke od strane Europske komisije o provođenju obaveznog testiranja možemo se voditi preporukama hrvatskih stručnjaka koji se bave ovom važnom temom«, komentirala je mogući utjecaj azbestnih vlakana u vodi Neda Ferenčić Vrban, glavna tajnica Hrvatske lige protiv raka (HLPR).
Rekla je kako se preventivne preporuke te informacije o utjecaju azbesta na zdravlje nalaze na stranicama Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Andrije Štampar.
Iako su proizvodi od azbesta, ali i sama njegova proizvodnja zabranjeni u Hrvatskoj od siječnja 2006. godine, njegova prisutnost u krovovima, kućama, brodovima, ali i cijevima govori u prilog tome koliko je povjerenja ovaj materijal imao nekad. Danas se procjenjuje da širom svijeta uzrokuje smrt preko 250 tisuća ljudi godišnje.
Problem materijala je oslobađanje vlakana u zrak koje se događa uslijed popravaka, rušenja i zamjene proizvoda koji sadrže azbest. Oštro je već izvještavao o azbestu i njegovom utjecaju na zdravlje radnika koji su mu izloženi te o uklanjanju azbesta s brodova u azijskim rezalištima pri čemu je Oštro pratio put Titovog »Galeba« u riječku tvrtku IND-EKO, specijaliziranu za uklanjanje azbesta.
Nova istraga Oštra u okviru međunarodnog projekta »Azbest u cijevima« istraživala je stanje vodoopskrbne mreže četiri zemalja EU te Velike Britanije fokusirajući se na mogućnost oslobađanja azbestnih vlakana u vodi za piće te njihovog potencijalnog utjecaja na ljudsko zdravlje.
Dok je opasnost od azbesta u zraku utvrđena, o utjecaju azbesta u vodi na ljudsko zdravlje nema konkluzivnih studija.
Još barem 2570 km azbestnih cijevi
U Hrvatskoj se udio azbestno-cementnih cijevi razlikuje od jednog javnog isporučitelja vodnih usluga (JIVU) do drugog. Tako, primjerice, zagrebački JIVU u svom sustavu ima 3800 km cijevi od kojih je 162 km azbestno-cementnih dok splitski ima manju duljinu cijevi a više azbestno-cementnih cijevi. Neki JIVU, poput koprivničkog, uopće nemaju azbestno-cementne cijevi.
Kada dolazi do curenja i oštećenja cijevi, one se u nekim slučajevima mijenjaju, a u nekima ne. Pojedini kvarovi se saniraju ugradnjom spojnice bez vađenja postojeće cijevi, rekli su nam iz zagrebačkog JIVU-a.
Postoje različiti načini na koje azbestno-cementne cijevi mogu biti oštećene. »Mogu se oštetiti pucanjem ili puštanjem na spojevima uslijed dinamičkih opterećenja kao što su potres, dinamička opterećenja uslijed prometa ili prekoračenja tlakova«, rekla je za Oštro Oskurus, predstojnica Zavoda za upravljanje vodama na Geotehničkom fakultetu.
»Puknuća bi nastajala uglavnom mehaničkim djelovanjem prilikom iskopa radi krtosti materijala. Popravak se vršio izmjenom cijele cijevi«, napomenuli su iz splitske vodoopskrbne službe. Dodali su da prilikom pregleda cijevi nikada nisu uočili smanjenje unutrašnjosti stijenke.
U zagrebačkoj tvrtki Vodoopskrba i odvodnja koja pruža usluge javne vodoopskrbe i odvodnje za područje Grada Zagreba, na godišnjoj bazi zabilježe 50-ak puknuća na azbestno-cementnim cijevima.
Što se tiče kvarova, iz Vodovod i kanalizacija u Splitu objasnili su za Oštro da se oni javljaju uglavnom na spojnicama radi istrošenosti brtvi.
Točne brojke variraju
Od 126 javnih isporučitelja vodnih usluga tražili smo podatke o duljini vodoopskrbne mreže za koju su nadležni, posebno navodeći i udio azbestno-cementnih cijevi, njihovu starost te puknuća koja su zabilježena u periodu od 2017. do 2022. godine.
Na upite Oštra odgovorilo je 56 isporučitelja vodnih usluga. Udio azbestno-cementnih cijevi razlikuje se od jednog mjesta do drugog. Ukupna duljina cijevi sistema javne vodoopskrbe koje nadziru te tvrtke iznosi 24.966 kilometara od čega je otprilike 10 posto azbestno-cementnih cijevi, odnosno 2570 kilometara.
U odnosu na ukupnu duljinu cijevi, prema podacima Hrvatskih voda, od 49.018 kilometara, udio azbestno-cementnih cijevi predstavlja otprilike 5 posto mreže.
Prilikom dostavljanja podataka, Hrvatske vode napomenule su kako su u tijeku projekti rekonstrukcije postojeće i izgradnje nove vodoopskrbne mreže na cijelom području Republike Hrvatske koji se financiraju iz različitih programa Europske komisije te iz »izvornih sredstava«.
Najveći udio azbestno-cementnih cijevi, 23,1 posto, prema ovim podacima nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji. U toj županiji mrežu duljine 4268 km nadzire ukupno 10 isporučitelja vodnih usluga, no sedam ih nije odgovorilo na naše upite te su stoga brojke nepotpune.
Splitski isporučitelj nadležan je za 1439 km cijevi, od čega je 719 kilometra (km) azbestno-cementnih. Omiški nadzire 420 km cijevi, od toga 130 km azbestnih, dok se makarski brine za 292 km cijevi odnosno za 136,5 km azbestnih.
Između ova tri društva nalazi se ukupno 2151 km cijevi od čega je 985,5 km azbestno-cementnih, a ugrađivane su od 60-ih do 90-ih godina prošlog stoljeća.
Potencijal i prijepor
Dok je dozvoljena količina azbesta u zraku svedena na tek nekoliko vlakana po metru kubnome zraka, dozvoljena količina vlakana u vodi znatno je veća. Američka vladina agencija Environmental Protection Agency (EPA) utvrdila je 1998. godine da bi voda u kojoj se nalazi azbest bila neispravna za piće, mora sadržavati najmanje 7 milijuna vlakana po litri.
Prema EU direktivi iz 2009. godine, dozvoljena količina vlakana u zraku, za radnike koji rade s azbestom, tek je 0,1 vlakana po centimetru kubnom, no sada i taj podatak počinje padati u zaborav. Europska komisija donijela je u studenom 2023. novu Direktivu prema kojoj će se ova količina morati do 2029. godine smanjiti na 0,01 vlakana po centimetru kubnom.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Europska unija trenutno nemaju utvrđen limit za količinu azbestnih vlakana u vodi za piće.
Arthur Frank, profesor na Sveučilištu Javnog zdravstva Drexell u Philadelphiji, upozorava da su se istraživanja koja se tiču povezanosti karcinoma i azbesta više koncentrirala na udisanje čestica nego na gutanje vlakana.
»Mnogo ljudi pokušalo je napraviti takve studije [o tome kako azbest djeluje na zdravlje]. U jednom trenutku, studije su bile pozitivne, pokazivale su poveznicu. Nakon nekoliko godina istraživanja, više nisu«, rekao je za partnera projekta IRPIMedia Barry Castleman, javni zdravstveni radnik i okolišni aktivist koji se regulacijom azbesta bavi od 1970-ih.
Smatra da je studije teško provesti zbog mobilnosti stanovništva. »Govorimo o bolesti sa latencijom od nekoliko desetljeća. Prava je zbrka to sve srediti«, zaključio je.
Europska unija 2005. godine zabranila je upotrebu azbesta. Do sada je 69 država u svijetu uvelo zabranu upotrebe azbesta.
Kada je WHO 2021. godine objavila smjernice za kvalitetu pitke vode, azbestna vlakna nije se uključilo među tvari za koju se utvrđuje dozvoljena gornja granica prisutnosti u vodi.
Ni Europska komisija ne smatra azbest u vodi opasnim. Na pitanje treba li regulirati količinu azbesta u vodi za piće, koje je 2021. godine postavila Aurélia Beigneux, članica europskog parlamenta, europska komisija odgovorila je pozivajući se na WHO kako, u pogledu dostupnih dokaza, ne smatraju nužnim postaviti maksimalnu dozvoljenu količinu azbestnih vlakana u vodi.
»Preporuke WHO-a navode kako zbog raspadanja i postepene zamjene azbestno-cementnih cijevi s drugim materijalima, program zamjene postojećih azbestno-cementnih cijevi nije nužan«, rekla je komisija u svom odgovoru odgovoru za Beigneux.
Azbestno-cementne cijevi u drugim državama
Zemlje koje su zajedno s Oštrom sudjelovale na međunarodnom projektu »Azbest u cijevima«, među kojima su Italija, Slovenija, Danska i Velika Britanija, došle su do različitih rezultata. Od tih zemalja, samo se u Italiji provodi istraživanja azbesta u vodi na piće, a izvan Europe i u SAD-u. Također, udio azbest-cementnih cijevi u sistemu javne vodoopskrbe se razliku od jedne države do druge.
Talijanske vlasti novinarima IRPIMedia poslale su podatke za otprilike 245.000 kilometra cijevi, od čega ih je 22.000 kilometra od azbest-cementnog materijala a ugrađene su od 1970. do 1980. godine. Stanje cijevi je većinom nepoznato, osim u Toskani gdje je otprilike 500 kilometra cijevi oštećeno.
U Sloveniji, 1281 km cijevi u sustavu javne vodoopskrbe sagrađeno je od azbest-cementa, otkrivaju podaci do kojih je došao slovenski Oštro. Ali, u nekim općinama udio cijevi je čak 30 posto, kao što je to na primjer u zapadnoslovenskoj općini Kanal ob Soči, gdje se nalazi bivša tvornica azbesta. Slovenski Nacionalni institut za javno zdravlje preporučuje tvrtkama da zamijene cijevi kao mjeru opreza zagovaraju zamjenu cijevi, ali ne testiraju prisutnost azbesta u vodi.
U danskom sustavu vodoopskrbe nalazi se 1119 kilometra azbest-cijevi a voda za piće ne testira se. U Velikoj Britaniji nalazi se 37 000 kilometara azbest-cementnih cijevi, najviše u okrugu Essexu i Suffolk Water.
Kada smo upitali Jasminu Marić Brozić na Klinici za onkologiju i nuklearnu medicinu KBC Sestre milosrdnice o mogućem utjecaju azbesta u vodi na ljudsko zdravlje, rekla nam je kako nema saznanja o tome. »Svakako bi bilo zanimljivo provesti istraživanje o tom potencijalno štetnom učinku«, zaključila je.
U prekograničnom istraživanju “Azbest u cijevima” sudjelovali su novinarke i novinari Staffan Dahllöf, Katharine Quarmby, Nils Mulvad (Investigative Reporting Denmark, Danska), Edoardo Anziano, Paolo Riva (IRPIMedia, Italija), Matej Zwitter (Oštro, Slovenija), Katharine Quarmby (BBC, Velika Britanija), Jenni Christensen (TV2 Nord, Danska) i Krzysztof Story (Fundacja Reporterów, Poljska).
Istraživanje je provedeno uz potporu Journalismfund Europe.