Pandorini dokumenti: najveće curenje podataka ikada
ICIJ, Oštro
—
Najveća globalna novinarska suradnja u povijesti predvođena Međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara (ICIJ) s partnerima, među kojima je i istraživački portal Oštro, na temelju milijuna dokumenata koji su procurili otkriva kako se imovina vrijedna bilijune dolara skriva u poreznim oazama po cijelom svijetu. Na njih nisu imuni ni Hrvati
Foto: Tayma Ben Ahmed, Inkyfada/ICIJ
Češki premijer i milijarder Andrej Babiš, nekadašnji britanski premijer Tony Blair i pakistanski premijer Imran Khan dio svojih političkih karijera posvetili su borbi protiv poreznih oaza i izbjegavanja plaćanja poreza u zemljama u kojima su se borili za vlast.
Kada je 2016. godine objavljena istraga Panamskih dokumenata Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ), Imran Khan bio je toliko oduševljen da je ustvrdio kako je poslana od Boga. Dobro je iskoristio umiješanost tadašnjeg premijera Nawaza Sharifa u porezne rajeve pa je na krilima borbe protiv korupcije napokon 2018. godine zasjeo na premijersko mjesto s kojeg je Sharif godinu dana ranije odletio – zbog otkrića Panamskih dokumenata.
Češki je premijer došao na vlast obećavajući da će se boriti protiv utaje poreza i korupcije. Kako se sve više bavio politikom, Babiš je 2011. godine glasačima rekao da želi stvoriti državu »u kojoj će poduzetnici poslovati i rado plaćati porez«.
Blair je nakon što je napustio premijersku poziciju osnovao Institut za globalne promjene, koji je u veljači ove godine pozvao na povećanje poreza na zemljišta i kuće. Još je 1994. godine, u trci za vođu Laburističke stranke, upozoravao na to da bogati s dobrim vezama izbjegavaju plaćanje svog udjela poreza.
Najnovija istraga ICIJ-a pod nazivom Pandorinih dokumenti otkriva, međutim, da je njihova iskrenost o borbi koju su obećavali samo mjehur od sapunice jer oni, ili njihovi najbliži suradnici, nisu oklijevali otvoriti račune ili tvrtke u poreznim rajevima.
Milijuni dokumenata procurili su od 14 pružatelja usluga upravljanja tvrtkama i fondovima u poreznim oazama, a tijekom gotovo dvije godine istraživalo ih je više od 600 novinara iz 150 medijskih kuća predvođenih ICIJ-om, među kojima je i Oštro u Hrvatskoj i Sloveniji.
Novinari su otkrili da su ljudi bliski Khanu, njegov financijski sponzor i obitelj ministra financija, koristili usluge registracijskih agenata. Babiš je 22 milijuna dolara ubrizgao u niz papirnatih kompanija kako bi u Francuskoj, u selu na brdu u Mouginsu, kupio prostranu nekretninu, poznatu kao Chateau Bigaud. Blair i njegova supruga Cherie kupili su nekretninsku offshore-tvrtku od obitelji bahreinskog ministra industrije i turizma Zayeda bin Rashida al-Zayanija kako bi se domogli viktorijanske zgrade u Londonu vrijedne 8,8 milijuna dolara i tako izbjegli plaćanje poreza na imovinu većeg od 400.000 funta.
I nisu jedini jer ova najveća globalna novinarska suradnja u povijesti otkrila je financijske tajne 35 sadašnjih i bivših svjetskih čelnika, više od 330 dužnosnika u više od 90 zemalja i teritorija te globalnu skupinu bjegunaca, prevaranata i ubojica.
Za razliku od istrage Panamski dokumenti, koja se temeljila na curenju podataka iz jednog davatelja offshore-usluga, panamske odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca, Pandorini dokumenti temelje se na istrazi 11,9 milijuna dokumenata iz 14 pružatelja offshore-usluga te omogućavaju znatno širi presjek tajnog poslovanja offshore-industrije.
Osim toga, Pandorini dokumenti razotkrivaju financijske tajne mnogo većeg broja državnih čelnika i javnih dužnosnika od Panamskih dokumenata, koji su nakon objave 2016. godine izazvali policijske racije i donošenje novih zakona u desecima zemalja te pad premijera na Islandu i u Pakistanu.
Sve u svemu, nova curenja otkrivaju stvarne vlasnike više od 29.000 offshore-tvrtki, koji dolaze iz više od 200 zemalja. Najviše ih je iz Rusije, Velike Britanije, Argentine, Kine i Brazila.
Među njima su i jordanski kralj Abdullah II., indijska superzvijezda kriketa Sachin Tendulkar, kolumbijska pjevačica Shakira, njemački supermodel Claudia Schiffer, ruski televizijski režiser i producent nominiran za Oscara Konstantin Ernst te talijanski mafijaš Raffaele Amato s nadimkom »Debeli Lell«.
Oštro je otvorio hrvatske Pandorine dokumente
Dokumenti među ostalim otkrivaju kako ni hrvatskim građanima nisu strane offshore-oaze u koje smještaju i premještaju novac i tvrtke, a novinari portala Oštro dio su tima od 600 spomenutih svjetskih novinara koji su zavrnuli rukave i uronili duboko u dokumente kako bi otkrili male tajne domaćih majstora offshore-kuhinje. Stoga i hrvatski čitatelji mogu uskoro očekivati priče o hrvatskim klijentima offshore-pružatelja usluga.
Panamski su dokumenti zaobišli Hrvatsku, ali su se Pandorinih uhvatili novinari Oštra. Tako smo među dokumentima pronašli i Rikarda Fuchsa, sina hrvatskog ministra Radovana Fuchsa, koji je 2017. godine na Sejšelima osnovao tvrtku pod nazivom See Project Ltd. čija je svrha bila objašnjena kao »posjedovanje udjela u hrvatskoj tvrtki koja će kupiti nekretninu u Hrvatskoj«.
Ipak, Rikard Fuchs je novinarima Oštra rekao kako svrha tvrtke nije bila vezana uz Hrvatsku, nego da je bila riječ o »projektu koji se trebao raditi u Nizozemskoj« zajedno s jednim američkim fondom«. Projekt nije realiziran, a tvrtka je, kako nam je rekao Fuchs, 2020. godine ugašena.
U idućim tjednima Oštro će objavljivati priče o najistaknutijim osobama čiji su se poslovi našli u Pandorinim dokumentima.
U većini zemalja nije protuzakonito imati offshore-imovinu ili koristiti papirnate tvrtke za poslovanje preko nacionalnih granica. Ljudi koji posluju na međunarodnoj razini tvrde da im za obavljanje financijskih poslova trebaju offshore-tvrtke. Ti se poslovi, međutim, često svode na prebacivanje dobiti iz zemalja s visokim porezima, gdje je i zarađena, na tvrtke koje postoje samo na papiru u jurisdikcijama s niskim porezima. Korištenje offshore-utočišta posebno je kontroverzno za političke osobe jer često predstavlja način da se politički nepopularne ili čak koruptivne aktivnosti drže podalje od javnosti.
Velik broj javnih dužnosnika i ultrabogatih pojedinaca koristi offshore-sustav za upravljanje, prebacivanje i – često – skrivanje svog bogatstva. Igraju po drugačijim pravilima od ostatka čovječanstva u igri intriga i privilegija, koja potiče kriminal i korupciju te učvršćuje moć svjetskih ekonomskih i političkih elita.
Istraga Pandorini dokumenti otkriva vlasnike koji su mislili da će svoje poslove i imovinu moći sačuvati iza offshore-tvrtki i anonimnih bankovnih računa kako bi posjedovali privatne avione, jahte, vile i umjetnička djela Picassa, Banksyja i drugih majstora. Također, pružaju znatno više informacija od onih koje su obično dostupne regulatornim agencijama i vladama, koje imaju sve manje novca u proračunima, to jest kad im porezne oaze iste informacije zaista i proslijede, za što nema jamstva.
Prema studiji pariške Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj iz 2020. godine, najmanje 11,3 bilijuna dolara drži se u poreznim oazama, a zbog složenosti tog sustava nije moguće u potpunosti saznati koliko je to bogatstvo povezano s utajom poreza i drugim kaznenim djelima te koliko je prijavljeno nadležnim tijelima.
Sustav također podržavaju elitne institucije koje služe bogatima i moćnima – multinacionalne banke, odvjetnička društva i računovodstvene tvrtke sa sjedištima u SAD-u i Europi.
“I dok su najmoćnije države svijeta vježbale strogoću prema tradicionalnim oazama poput Kajmanskih otoka ili Bahama, u međuvremenu su se Južna Dakota, Nevada i više od desetak drugih američkih država pretvorile u lidere usluga financijske tajnovitosti.”
Pandorini dokumenti pokazuju, na primjer, da su banke diljem svijeta za svoje klijente osnovale najmanje 3926 offshore-tvrtki uz pomoć Alemána, Cordera, Galindo & Leeja, panamske odvjetničke tvrtke koju vodi bivši panamski veleposlanik u SAD-u. Odvjetničko društvo – koje kraće nazivaju Alcogal – ima urede u desetak zemalja, uključujući Novi Zeland, Urugvaj i Ujedinjene Arapske Emirate.
Dokumenti pokazuju da je Alcogal osnovao najmanje 312 tvrtki na Britanskim Djevičanskim otocima na zahtjev američkog diva financijskih usluga Morgan Stanleyja.
Iako se u prevladavajućem imaginariju porezne oaze vide kao egzotična otočja okružena tirkiznim morem i prekrivena palmama, stvarnost je sasvim drukčija – one su danas smještene i na kopnu.
SAD postao jedna od najvećih poreznih oaza
Sjedinjene Američke Države jedan su od najvećih igrača u svijetu poreznih oaza. Također, riječ je o zemlji koja je u najboljoj poziciji stati na kraj offshore-financijskim zloupotrebama i to zahvaljujući golemoj ulozi koju ima u međunarodnom bankarskom sustavu. Zbog statusa američkog dolara kao de facto globalne valute većina međunarodnih transakcija ide preko bankarskih operacija baziranih u New Yorku.
Američke su vlasti u posljednja dva desetljeća poduzele mjere kojima su natjerale banke u Švicarskoj i drugim zemljama da im predaju podatke o Amerikancima s računima u inozemstvu. SAD, međutim, nije spreman dijeliti svoje informacije s drugima pa se odbio pridružiti sporazumu iz 2014. godine koji podržava više od 100 jurisdikcija, među ostalima i poznate oaze poput Kajmanskih otoka i Luksemburga, i kojemu je nakana bila da i američke institucije budu obavezne dijeliti informacije o imovini stranaca na njihovu teritoriju.
I dok su najmoćnije države svijeta vježbale strogoću prema tradicionalnim oazama poput Kajmanskih otoka ili Bahama, u međuvremenu su se Južna Dakota, Nevada i više od desetak drugih američkih država pretvorile u lidere usluga financijske tajnovitosti.
Nalazi ICIJ-a i njegovih medijskih partnera ukazuju na to koliko se tajnovito financiranje duboko infiltriralo u globalnu politiku te nude uvid u to zašto su vlade i globalne organizacije učinile samo mali napredak u okončanju financijskih zloporaba poreznih oaza.
U eri sve većeg autoritarizma i nejednakosti istraga Pandorini dokumenti pruža izvanredan uvid u djelovanje moći i novca u 21. stoljeću; : ti dokumenti svjedoče kako je sustavom financijske tajne, koji su omogućili SAD i bogate države, u cijelom svijetu napukla vladavina prava.
Pandorini dokumenti rezultat su globalne suradnje portala Oštro Hrvatska i neprofitnog Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ). Ako vam se sviđa ovakvo novinarstvo, molimo vas da donirate ICIJ kako biste ga podržali.