Od Belizea do Dalmacije: Pandorini dokumenti otkrili financijske tajne slovenskih poduzetnika
Matej Zwitter
—
Preko kreditnih društava iz poreznih oaza skupina slovenskih poduzetnika preuzela je imovinu bioplinskih postrojenja iz istočne Slovenije, koje je prije 10 godina sagradila grupa Keter. Pandorini dokumenti otkrivaju veze tih poduzetnika s tvrtkama iz Hrvatske, Belizea i Britanskih Djevičanskih Otoka.
Ilustracija: Samira Kentrić
Turistički kamp kod Pirovca imao je 2018. godine dobru ponudu za ljubitelje kampiranja: boravak na parcelama u šatoru, karavanu ili prikolici te najam mobilne kućice. U boravak u mobilnoj kućici bilo je uključeno korištenje bazena i ležaljki u sklopu kampa te dječjeg igrališta, roštilja i jacuzzija.
Kamp koji danas više ne postoji bio je u vlasništvu tvrtke Polaris, čiji je direktor od 2017. godine slovenski poduzetnik Roman Hübl. Toj se tvrtki do 2019. godine u hrvatskoj Poreznoj upravi skupilo više od četvrtine milijuna eura neplaćenih poreza pa je predložila stečaj. Stečajni je postupak, međutim, obustavljen jer je Polaris platio dospjeli porez.
Ubrzo nakon toga kamp Pirovac kupila je hrvatska tvrtka Mutui, koju je također vodio Hübl, a Polaris je ipak otišao u stečaj. Vjerovnici su ostali praznih ruku jer tvrtka više nije imala imovinu; samo hrvatskoj Poreznoj upravi dugovao je 170.000 eura.
Istraživanje slovenskog Oštra pokazalo je da taj poduzetnik nema samo veze sa susjednom zemljom, nego i puno dalje.
Pandorini dokumenti, koje je godinu dana istraživalo više od 600 novinara po cijelom svijetu, uključujući Oštro u Hrvatskoj i Sloveniji, otkrivaju kako su Hübl i još nekoliko slovenskih poduzetnika preko kreditnih društava iz poreznih oaza postupno preuzimali imovinu bioplinskih postrojenja iz istočne Slovenije koja su završila u stečaju.
Bivše bioplinsko postrojenje Keter Organice u Sobetinci, Slovenija. Foto: Matej Povše
Tvrtke u poreznim oazama sudjelovale u stečajevima
Desetljeće nakon uspona grupe Keter njezinim kreditnim poslovima bave se slovenska istražna tijela.
No za vrijeme svjetske gospodarske krize 2011. godine tvrtka Keter Organica bila je jedna od rijetkih koja se mogla pohvaliti dobrim poslovanjem, kako je tada govorio njezin direktor. Do tada je sagradila ili nadogradila 12 bioplinskih postrojenja, uglavnom za investitore iz istočne Slovenije.
S nekoliko godina zakašnjenja Keterova uspješna priča doživjela je krizni scenarij. Njegov rast pokretan je bankovnim kreditima koji su se ulagačima pokazali previsokima za otplatu.
U posljednjoj fazi banke su prenijele 43,4 milijuna eura nenaplativih kredita prezaduženih ulagatelja u Keterova bioplinska postrojenja na državu, odnosno Društvo za upravljanje bankovnim potraživanjima (DUTB), koju je tamošnja vlast osnovala kao menadžera za slaba potraživanja slovenskih banaka.
Većina postrojenja koje je Keter sagradio na kraju je završila u stečaju, a posljednje istraživanje slovenskog Oštra pokazuje da je postojala mreža tvrtki koje su prije stečaja postupno izvlačile njihovu imovinu.
Kad je 2013. godine jedno od prvih postrojenja otišlo u stečaj, pojavila se tvrtka Solvus, koja je bila u vlasništvu poduzetnika Milana Strnada, i još jedna, u vlasništvu ranije spomenutog Romana Hübla. Zajedno su prisvojili opremu, a državi je ostala samo nekretnina.
Pandorini dokumenti otkrivaju da su Strnad i Hübl poslovali preko iste tvrtke s Britanskih Djevičanskih Otoka – RH International. U toj su se tvrtki između 2013. i 2016. godine dogodile promjene u vlasništvu, da bi na kraju tvrtka došla u Strnadovo stvarno vlasništvo.
RH International sudjelovao je u stečajevima barem triju bioplinskih postrojenja. Dokumenti pokazuju da je Strnad 2017. godine osnovao još jednu tvrtku u Belizeu – Pro International.
Pro International je ubrzo preuzeo Roman Stropnik, koji je tada bio pod istragom porezne uprave u Sloveniji zbog neplaćanja PDV-a, o čemu je ranije pisao Oštro.
U poslovnom planu Pro International, koji je proslijedio dubajskom registracijskom agentu SFM-u, Stropnik je objasnio da će se baviti preprodajom potraživanja, osobito u građevinskom sektoru. U telefonskom razgovoru s novinarom Oštra tvrdio je da je tvrtka osnovana radi postizanja dogovora, koji nije uspio.
Stropnik je u poslovnom planu naveo broj telefona koji danas više ne postoji, ali ga je tada koristila hrvatska tvrtka Polaris.
U međuvrijemenu je RH International kupio Strnadovu tvrtku Solvus, da bi je kasnije prodao i po kupoprodajnom ugovoru zaradio 150.000 eura, ali kupoprodajnu cijenu nije primio na svoj račun, nego na fiducijarni račun mariborskog odvjetničkog ureda Ketiš, Janžekovič i partneri.
Nije jasno gdje je završilo 150.000 eura, ali podaci o poslovanju hrvatske tvrtke Polaris pokazuju da bi novac mogao završiti upravo u Hrvatskoj. Samo dan prije prodaje Solvusa, Polaris je odlučio povećati svoj temeljni kapital za gotovo isti iznos: 149.000 eura.
Hübl je i dalje direktor hrvatske tvrtke Mutui, a do kraja 2019. godine upravljao je i istoimenom slovenskom tvrtkom koja je u stečaju od studenoga prošle godine. Slovenska država najveći je vjerovnik s potraživanjem od 55.000 eura, no imovina slovenskog Mutuija, sudeći prema izvješćima stečajnog upravitelja, najvjerojatnije neće biti dovoljna za otplatu vjerovnika.
Barem dio imovine najvjerojatnije je 'izgubljeno' na Britanskim Djevičanskim Otocima jer RH International Mutuiju još duguje 126.000 eura. Tvrtka u poreznoj oazi ne odgovara na pisma stečajnog upravitelja.
Prema zaključcima stečajne upraviteljice, Hübl je 2019. godine povukao još 150.000 eura imovine u dvije transakcije pred vjerovnicima, a dio toga završilo je u hrvatskom Mutuiju.
U istraživanju ove priče sudjelovala je i novinarka Mašenjka Bačić (Oštro Hrvatska).
Ovu istraživačku priču podržao je fond Investigative Journalism for Europe (IJ4EU).