Boštjan Videmšek, Mašenjka Bačić, Nerminka Emrić, Maja Čakarić, Klara Škrinjar

Fotografije: Matej Povše

—

Unatoč upozorenjima ombudsmana u Sloveniji i Hrvatskoj, izbjeglicama i migrantima je i dalje teško zatražiti azil. Masovno, sustavno i nasilno potiskuje ih se iz Europske unije.

Migrant iz Afganistana ispred prihvatnog centra Bira u Bihaću, BiH.

Zapadni dio Bosne i Hercegovine predstavlja usko grlo za migrante i izbjeglice u bijegu Balkanom. Na njihovom putu prema sjeveru ili zapadu Europe mnogi bivaju uhvaćeni ili na hrvatskom ili na slovenskom području odakle ih policija vraća u Hrvatsku. Tamo su često izloženi policijskom nasilju, a u BiH, gdje na kraju završe, osuđeni su na prilično dugo čekanje.

Slovenska i hrvatska policija migrantima ograničava mogućnosti za traženje azila ili njihove molbe "prečuje". O tome su nam izravno govorile osobe koje smo sretali duž balkanske rute od Slovenije do Bosne. Slične primjere bilježe nevladine organizacije, a istražuje ih i povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava.

Takvo postupanje ukazuje na sustavne povrede barem dvije ključne međunarodne konvencije o ljudskim pravima - unutar dvije države članice EU-a.

Izbjeglička ruta se raspala, ljudi ostaju

Situacija danas značajno je drugačija od kada je počela migrantska kriza na ovom području. Sjećanja na jesen 2015. godine, kada je preko Balkana prema grubim procjenama išlo milijun ljudi, za neke su još uvijek svježa, ali se situacija na terenu od tada značajno promijenila.

Izbjeglička ruta prema zapadnoj i sjevernoj Europi raspala se nakon sklapanja sporazuma između EU i Turske, koji je između ostaloga predviđao vraćanje izbjeglica i migranata iz Grčke u Tursku. Kao što je predviđeno sporazumom, masovne su migracije već u proljeće 2016. godine zaustavljene i gotovo su u cijelosti zatvorile balkanski koridor, zbog čega su brojni migranti ostali zarobljeni na ovoj ruti.

Sljedeće godine otkriveno je da se iz Slovenije i Hrvatske do granica s BiH provode tzv. pushbackovi koji uključuju nasilno postupanje, razbijanje mobitela, oduzimanje novca, krađe i oštećivanje osobnih predmeta.

Unatoč brojnim svjedočenjima i prikupljenim dokazima, slovenska i hrvatska policija demantiraju sve pritužbe nevladinih organizacija, medija, migranata.

Ispovijed anonimnog policajca

Sredinom srpnja hrvatska pravobraniteljica je objavila anonimnu pritužbu jednog hrvatskog policajaca. U njoj se priznaje da prema uputama nadređenih, migrante na koje naiđu na teritoriju Hrvatske moraju vraćati u BiH. Brojni policajci pri tome su nasilni te oduzimaju mobitele i osobne predmete. „Ako bi se tomu suprotstavili, dobili bi otkaz i kako bi u tom slučaju preživljavale naše obitelji“, u pismu napisali so nezadovoljni policajci.

Sirijska obitelj iz Hame je uspela doći do Slovenije. Tamo so susreli policiju, koja ih je vratila u Hrvatsku i na kraju prevezla blizu bosanske granice. Na fotografiji traže mesto za spavanje u Veliki Kladuši u BiH.

Takva postupanja potvrđuju brojni migranti koje smo upoznali na balkanskoj ruti.

Među njima je bila mlada sirijska obitelj iz Hame koja je ovog proljeća uspjela doći do Slovenije. "Odmah nakon što smo prešli granicu, susreli smo slovensku policiju. Pokušali smo tražiti azil, ali su nam rekli da to nije moguće. Da u Sloveniji ‘ne postoji azil’. Vratili su nas u Hrvatsku gdje su nam uzeli telefone. S nama su postupali kao da smo zvijeri, iako smo putovali s djecom. Ubacili su nas u kombi i prevezli blizu bosanske granice".

Odande su po velikoj kiši i gotovo zimskim temperaturama pješačili do Velike Kladuše, grada na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine koji je jedno od trenutačnih središta na balkanskoj izbjegličkoj ruti. Bosanski pravobranitelj procjenjuje da će ove godine doći najmanje 60 tisuća migranata, ali lokalne vlasti upozoravaju da država za njih nije dobro pripremljena.

U Velikoj Kladuši sirijsku je obitelj, mokru i iscrpljenu, u blagovaonicu nekadašnje pizzerije, a sad privremene pučke kuhinje, primio ugostitelj Asim Latić-Latan. On već godinu i pol poslužuje izbjeglice i migrante. Njegovi gosti bježe od rata, totalitarnih režima, siromaštva, nasilja i klimatskih promjena. Svaki dan za njih pripremi i do 800 večernjih obroka.

Ugostitelj Asim Latić-Latan za izbjeglice i migrante svaki dan pripremi i do 800 večernjih obroka.

Obitelj je nakon dolaska pojela večeru, prvi pravi obrok nakon tjedan dana, rekao je otac dvoje male djece, koji se predstavio samo inicijalom A. Nije se htio predstaviti punim imenom zbog straha od režimske osvete u domovini, gdje su ostali njegovi roditelji, braća i sestre.

A. se sa svojom obitelji prema Europi uputio u nadi da će tamo bez problema zatražiti međunarodnu zaštitu jer dolazi s ratnog područja i putuje s djecom. No prevario se. I njegova se obitelj tako pridružila sve većem broju ljudi kojima je uskraćena mogućnost za dobivanje azila, prije nego što su ga uopće zatražili.

Vraćanje po brzom postupku

Slovenska policija od prošlog je proljeća brojnim ilegalnim migrantima onemogućila pravo na azil i vratila ih u Hrvatsku. Praksa onemogućavanja podnošenja molbi za azil te vraćanje migranata počela se prakticirati krajem svibnja 2018. godine.

Tada je, sad već bivši glavni ravnatelj slovenske policije Simon Velički, policajcima dao upute da se osobe koje miješane hrvatsko-slovenske patrole uhvate pri nezakonitom prelasku granice "vrate hrvatskoj policiji".

Promjene u postupanju prema migrantima i time moguće nepravilnosti u ponašanju slovenske policije pri procesuiranju osoba koje su došle na područje Slovenije s namjerom zamolbe za međunarodnu zaštitu, potvrđuju podaci koje je na svojoj internetskoj stranici objavila sama policija.

Postotak vraćanja osoba je, naime, najviše porastao lani, kada je prema podacima iz izvještaja slovenske policije čak 4653 ljudi protjerano u Hrvatsku, što je jedanaest puta više od trogodišnjeg prosjeka od 2015. godine, kada je uspostavljena balkanska izbjeglička ruta.

Izbjeglice i migranti prolaze Balkan prema severu i zapadu Europe. Dolaze uglavnom iz Afganistana, Irana i Pakistana, kao i iz Sirije, Iraka, Eritreje i drugih afričkih zemalja. Put protječe iz Turske preko Grčke i Albanije, Crne Gore i Srbije u Bosnu i Hercegovinu, a potom preko Hrvatske do Slovenije.

Slovenska i hrvatska policija migrante su odbijale na osnovi bilateralnog sporazuma koje su države sklopile 2006. godine. Njime je određeno vraćanje migranata prema skraćenom postupku.

„Grozno je da se dvije države članice EU jednostavno riješe nekih tražitelja azila na način da ih prema brzom postupku odbiju i vrate u treću državu“, ustanovili su već prošle godine u međunarodnoj organizaciji Amnesty International.

Zbog prigovora o tome da policija na področju policijske stanice Črnomelj i Metlika ne uzima u obzir prava pristupa međunarodnoj zaštiti, ured pravobranitelja je kao neovisni organ obavio pregled policijskog rada.

Na temelju nalaza iz veljače ove godine, ured predložio je Ministarstvu unutarnjih poslova da mora policija poduzeti "sve potrebne mjere" kako bi osigurali puno poštovanje ljudskih prava, nesmetan pristup međunarodnoj zaštiti i točnu dokumentaciju postupaka sa strancima.

Prema tumačenju ureda, sporazum ne oslobađa policajca od obaveza da na svojem poslu uvažava prava i slobode koje su zajamčene slovenskim ustavom, zakonima i drugim propisima.

Iznenadan pad tražitelja azila

Ako slovenska policija na slovenskom teritoriju koji promatra slovensko-hrvatska patrola preda osobu hrvatskim sigurnosnim organima, iako je ona izrazila namjeru da zatraži azil, to je prema ocjeni ombudsmana u suprotnosti sa zakonima o međunarodnoj zaštiti.

Slovenski policajac na granici između Slovenije i Hrvatske.

Između ostaloga nedostajao je (ozbiljan) pregled okolnosti svakog pojedinca. Iz policijske dokumentacije, naime, nije bilo uvijek razvidno je li osoba koju su zadržali izrazila namjeru uložiti molbu za međunarodnu zaštitu, odnosno je li zatražila molbu i je li ona možda bila ignorirana. Ali takva nekonzistentnost ukazuje na mogućnost da je policija nekim ljudima onemogućila pristup azilantskom postupku.

Ministarstvo unutarnjih poslova potvrdilo je ombudsmanu da se svi u policijskim prostorijama mogu upoznati s pravima i postupkom, jer su letci dostupni na različitim jezicima. Prema mišljenju ombudsmana, takve su informacije nesumnjivo korisne, ali moraju biti dostupne na mjestima na kojima se može objaviti sadržaj.

Uz to, ombudsman upozorava da tražitelju međunarodne zaštite mora biti osigurana mogućnost za traženje međunarodne zaštite koju može dobiti prema uvjetima konvencije o statusu izbjeglica, odnosno tzv. ženevske konvencije.

Nakon što je iznijela nalaz izvješća, Nataša Kuzmić iz Ureda ombusmana još je dodala: „Zanemariv broj stvarno otkrivenih namjera za međunarodnu zaštitu na PP Črnomelj ne prikazuje ozbiljnost prigovora da je u nekim policijskim postupcima moglo doći do nepravilnosti, uključivo s izvođenjima kolektivnih izgona, koji su zabranjeni na osnovi konvencije o sigurnosti ljudskih prava i temeljnih sloboda.“

I civilno-društvena inicijativa Info Kolpa u izvještaju iz travnja ove godine utvrdila je da je "praksa kršenja zakonodavstva onemogućivanjem prava na azil" u lipnju prošle godine postala sustavna.

U lipnju prošle godine, nedugo nakon uvođenja spomenutog naputka, udio onih koji su izrazili namjeru za dobivanje azila u policijskoj postaji u Črnomlju u samo jednom mjesecu smanjio se za 95 posto, s 98 posto na tri.

Slovensku smo policiju zamolili za ažurirane podatke o tražiteljima azila za godinu 2019 (prema pojedinim postajama granične policije), ali nam ih nisu dostavili. Objasnili su da bi prikupljanje podataka za njih značilo "neproporcionalno opterećenje".

Odbijanja

Ali u statističkom su izvještaju o ilegalnim migracijama potvrdili da se „broj predanih stranaca značajno povećao i zbog poboljšanja suradnje s hrvatskim sigurnosnim organima. Povećanje je bilo primjetljivo osobito u drugoj polovici 2018. godine.“

Bila je to rekordna godina. Broj svih koje je slovenska policija vratila vlastima drugih zemalja u 2018. godini povećan je za čak 406 posto u odnosu na prethodnu godinu. Pri tome se udio povratnika na hrvatsku granicu povećao vrtoglavih 507 posto.

Službeni podaci iz policije pokazuju da je broj uloženih zahtjeva za međunarodnu zaštitu u prvoj polovici 2019. skoro osam posto manji kao u istom razdoblju lani, iako se broj nelegalnih prelazaka državne granice povećao za čak 47 posto.

Još više, za čak 216 posto, povećao se broj migranta koje su slovenske vlasti na temelju različitih međunarodnih sporazuma vratile u susjedne države. U istom razdoblju prošle godine (od siječnja do lipnja) protjerano je 1117 osoba, a ove godine 3534, od kojih je najviše, čak 98 % vraćeno upravo na granicu s Hrvatskom.

Migranti na putu preko planine između BiH i Hrvatske. U pozadini grad Bihać. U pravilu oni noću izlaze na puta kako bi bili što manje vidljiviji policajcima i stanovnicima. Hodaju utabanom stazom, kroz šume, izbjegavajući veća mjesta.

Urša Regvar iz Centra PIC rekla je da neki podnositelji zahtjeva još uvijek svjedoče o onemogućavanju pristupa postupku za dobivanje azila, što potvrđuje njihova zapažanja i "upućuje na to da se pojedincima na granici još uvijek ograničava pristup zaštiti".

„Na paušalne i neosnovane pritužbe te vrste u prošlosti smo već nekoliko puta odgovarali i objasnili da smo svaki konkretan primjer koji nam je predstavljen detaljno provjerili. Dosad nijedan od njih nije potvrđen u smjeru prvotnih optužbi“, priopćila je policija.

Da su policijski postupci na granici netransparentni te da se odvijaju sustavno i masovno, upozoravali su i novinari, aktivisti i nevladine organizacije.

Sumnje su već prošle godine stigle do slovenskog pravobranitelja i informacijskog povjerenika. Nezakonitosti policijskih postupaka i moguće povrede ljudskih prava istražuje specijalizirano državno tužilaštvo. Istraga još nije završena.

A državno tužiteljstvo je upoznato i s ključnim dokumentom kojim je vodstvo slovenske policije u svibnju prošle godine svim policijskim postajama odredilo kako postupati s migrantima i tražiteljima azila na granici.

Donedavno taj je dokument još uvijek bio tajan. "Sadržaj te upute javnosti nije u cjelini poznat jer je policija, unatoč odluci povjerenice za informacije da je riječ o informacijama od javnog značenja, protiv javne objave", dodali su u Info Kolpi te objasnili kako je cijela stvar sada na sudu. Postupak još nije dovršen.

I ove godine nastavljeno je sustavno i kolektivno vraćanje tražitelja azila. Prikupili smo svjedočanstva koja to dokazuju.

Gdje su ljudi?

S druge strane granice, nedaleko od Nacionalnog parka Plitvice, jednog od najvažnijih hrvatskih turističkih odredišta, nalazi se gradić Korenica. Pomalo zapušten i infrastrukturno neuredan, kao i ostala mjesta u ovom dijelu Hrvatske, Korenica iako blizu prirodnog bisera ne nalazi se na turističkoj ruti.

No, sudeći prema izvještajima nevladinih organizacija zgrada tamošnje policijske postaje, birokratska trokatnica, postala je "privremenim smještajem” jedne druge vrste posjetitelja.

Naime, u garaži iza te zgrade, policijska auta dovode strance koji se zateknu kako ilegalno borave na teritoriju RH. Usred dana ova zgrada i pripadajuća joj garaža, okruženi stambenom zgradom i privatnim kućama ničim ne odaju da su zapravo "prisilni hostel” za migrante, osim jednim kemijskim wc-om koji se nalazi s bočne strane dvorišta. Migrante koje otkriju tijekom prelaska odvezu do policijske postaje, a nakon toga do zelene granice te protjeraju u Srbiju ili BiH.

Policijska stanica Korenica, u pozadini garaža, gde zadržavaju ljude.

"Je, dovode tu migrante", potvrdila je žena koju smo sreli u Korenici.

Zašto, kako i koliko ih ima, nije znala. No izvještaj nevladinih organizacija okupljenih u mreži Border Violence Monitoring, o “nezakonitim pushbackovima i nasilju na granicama" od travnja ove godine otkrio je što se zapravo događa u toj policijskoj postaji, osobito u garaži koja se nalazi uz nju. Tamo ljude zadrže, s njima ružno postupaju, a nakon toga vrate ih u BiH.

Hrvatska policija izvođenje pushbackova uporno poriče. Ali, ne samo svjedočanstva izbjeglica, nego i niz fotografija te videosnimki dokazuju suprotno. A da se pri tome koristi sila, nedavno je potvrdila i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Na nepravilnosti u ponašanju policije ukazuju i službene statistike, odnosno rupe u njima. Inicijativa Dobrodošli i organizacije Centar za mirovne studije te Are You Syrious, naime, pronašli su diskrepanciju u podacima.

Godine 2018. granicu je nezakonito prešlo 8207 osoba. Od njih je 1438 vraćeno u treće države, 1068 zatražilo je azil, a 536 osoba je zadržano. Dakle, postoje podaci o ukupno 3042 osobe koje je hrvatska policija zadržala tijekom nezakonitog prelaska državne granice.

"Gdje je onda preostalih 5165 osoba i kako je policija s njima postupala?", pita se Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije.

Izvještaj te organizacije pretpostavlja da je riječ o ljudima koje su u Hrvatskoj nezakonito odbili. Oni misle da policija ne bilježi sve koje uhvati. Točna službena statistika o protjerivanju migranata hrvatske policije prema njihovu mišljenju ne postoji, a s obzirom na podatke koje su prikupile međunarodne institucije, smatraju da je hrvatska policija u susjedne države nezakonito vratila najmanje 10 tisuća ljudi. To je sedam puta više od podatka koje je zabilježila hrvatska policija.

"Pitanje koje stalno postavljamo glasi: Gdje su ljudi?”, kaže nam i Maja Kević iz Ureda pučke pravobraniteljice, koji zaprima pritužbe o protuzakonitom vraćanju migranata u Srbiju i BiH.

Većina pritužbi u posljednjem godišnjem izvještaju pravobraniteljice obrađuje policijske postupke protiv migranata koji su uhvaćeni tijekom nezakonitog prelaska državne granice, odnosno neposredno nakon toga. Ured pravobraniteljice saznao je i za interna pravila hrvatske policije, koja omogućuju izvođenje pushbackova.

Mnogi migranti prijavljuju da je policija do njih nasilna.

Jedno od njih je, navodno, usmena odredba iz kraja 2016. godine, a drugo je pismeni dokument od 15. veljače 2018.

Prema uputama glavnog ravnatelja hrvatske policije, Marka Srdarevića, policajci nezakonite migrante, na koje nalete duboko na hrvatskom teritoriju, moraju poslati u policijsku postaju područja na kojem su prešli granicu, a ne u policijsku postaju koja se nalazi najbliže lokaciji gdje su ih našli.

Osim toga, istraživanje Ureda pučke pravobraniteljice, kako nam je ispričala Kević, pokazalo je da postoji obrazac koji se daje migrantima i koji ukazuje da se prilikom njihove obrade ne postupa individualno.

"U tom obrascu stoji kako pristaju na povratak, kako ne traže prevoditelja jer se mogu sporazumjeti pomoću google translatora, i slično”, kazala nam je Kević.

No to je protivno zakonskom procedurama jer bi osobe koje se tako nađu na teritoriju morale imati mogućnost zatražiti azil ako žele i trebalo bi im se pristupati individualno kako bi se saznalo zbog čega su se tu našle.

Ti obrasci u stvari predstavljaju rješenja o odlasku koja upućuju da bi trebali napustiti granicu u roku od sedam dana. No da bi prešli granicu te osobe moraju imati valjane dokumente.

"Migranti koji se nađu u ilegalnom prijelazu uglavnom nemaju dokumente niti ih gdje mogu izvaditi u Hrvatskoj, a pogotovo ako ih se odvodi u udaljene policijske postaje gdje nema javnog prijevoza i koje su slabo naseljene. Izdaje im se rješenje prema kojem trebaju napustiti granicu u roku od sedam dana s valjanim dokumentima koje ne mogu dobiti. Stoga smo zaključili, kako i stoji u izvještaju, da je razlog njihovog prevoženja u te prometno izoliranje postaje zapravo njihovo udaljavanje iz RH preko zelene granice”, rekla nam je Kević i dodala kako je zapravo riječ o povredi ljudskih prava koja je s obzirom na brojnost postupaka vraćanja kolektivna.

"Njihova sustavnost i dugotrajnost dokazuju da nije riječ o izoliranim slučajevima”, rekla nam je Kević.

Slično kao slovensko, i hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova unatoč brojnim dokazima ustrajno negira nezakonita postupanja pograničnih policajaca.

Nakon što je švicarska televizija u svibnju ove godine objavila snimke na kojima policajci na zelenoj granici tjeraju migrante prema BiH, hrvatski je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović izjavio: "Riječ je o još jednom neprimjerenom pokušaju optužbi hrvatske policije koja uvažava hrvatske i europske zakone.’

Bosanski kampovi

Migranti i izbjeglice koje pri prelascima granice uhvati slovenska ili hrvatska policija, put (barem privremeno) završe u Bosni i Hercegovini. Jedan od najvećih centara za migrante je nekadašnja tvornica klimatizacijskih uređaja Bira u Bihaću na sjeverozapadu države.

Svaki migrant koji je tamo nastanjen, barem je jednom pokušao nezakonito prijeći granicu s Hrvatskom i pokušao je otići prema Sloveniji.

U Bihać je na taj način od lanjskog travnja do srpnja 2019. godine prema podacima gradskog ureda za komunikacije došlo otprilike 11 tisuća migranata, a Ministarstvo unutarnjih poslova Unsko-sanskog kantona u sjeverozapadnoj Bosni navodi ih 17 tisuća. Toliko je registriranih. Zašto je nastala takva razlika, nitko ne zna objasniti. Naime, svi tvrde da su migranti detaljno popisani.

Velik broj migranata spava pod vedrim nebom na travnjaku, u blizini centra Bira.

Na ulicama Bihaća mogu se sresti ljudi iz Sirije, Pakistana, Libije, Afganistana, Alžira, Maroka, Tunisa, Palestine, Iraka, Irana i ostalih država Bliskog istoka te Afrike. Brojni od njih spavaju na otvorenom. Neki pronađu sklonište u zapuštenim objektima kojih u Bosni nije malo.

U BiH se dugo nitko nije brinuo o onim migrantima koji nemaju mogućnost pronalaženja prenoćišta. Prvog srpnja 2018. Međunarodna organizacija za migrante (IOM) preuzela je skrb za navedene u svim prihvatnim centrima u BiH. A njihovi prihvatni centri su puni, zato su mnogi migranti još uvek bez krova iznad glave.

Pred ulazom u centar Bira nalaze se prostori gdje smo u proljeće ove godine susreli otprilike 500 osoba. Nakon razgovora s njima zamolili su nas za pomoć, rekli su da im nitko iz centra Bira nije htio pomoći. Tvrdili su da ne dobivaju ni vodu ni hranu.

Melica Kljuca, predstavnica međunarodne organizacije IOM, koja upravlja centrom Bira tvrdila je da svi redovito dobivaju obroke, ali je centar prenapučen.

Svjedočili smo tomu da su privatni zaštitari tvrtke Bakrač Security koji osiguravaju tamošnji objekt Bira koristili uređaje za elektrošok kako bi njima migrante udaljili od ulaza u prihvatni centar. Korištenje tih uređaja prema bosanskim je propisima zabranjeno.

Stupili smo u kontakt s predstavnikom tvrtke Bakrač Security, ali oni željeli objasniti zašto koriste navedene uređaje. No Melisa Kljuca iz IOM-a objasnila nam je kako su pojedine zaštitare zbog tih uređaja već privremeno sankcionirali i premjestili na druge lokacije.

Inače je te noći velik broj migranata ostao pod vedrim nebom, spavali su na travnjaku, u blizini centra Bira. Nedaleko od Bihaća bosanske su vlasti na nekadašnjem odlagalištu otpada, postavile šatore. U taj improvizirani kamp, koji zovu Vučjak, policija sada vodi migrante koje pronalazi na gradskim ulicama. Život je ondje gori nego u zatvoru, kažu.

Usko grlo balkanske rute

Migranti uglavnom u BiH ulaze uz istočnu granicu, gdje ne postoje prihvatni centri, a zatim se upute prema unutrašnjosti države, u Tuzlu. Kao što smo vidjeli na terenu, breme migrantske krize snosi samo nekoliko volontera. Oni djeluju samoinicijativno, povremeno primaju pomoć humanitarnih organizacija i malobrojnih stanovnika Tuzle.

Jedan od najaktivnijih je starosjedilac Senad Pirić. Kaže da improviziraju i da su često preumorni. Njihove zalihe hrane i sanitarnih te drugih potrepština, koje su iznimno važne za život, iscrpljene su, a migranata je svaki mjesec sve više.

Migranti iz susjedne Srbije u BiH odnosno u Republiku Srpsku ulaze preko rijeke Drine. Vlasti Republike Srpske ustraju u tome da neće pomoći migrantima, ali omogućuju humanitarni koridor. Policajci stoga sve osobe koje dolaze s područja Republike Srpske usmjeravaju u drugi entitet, u Federaciju, odnosno prema Tuzli.

Železnički most preko reke Drine kod mesta Karakaj na granici izmedju BiH i Srbije.

Ondje svaki dan u kasnim večernjim satima prepješači više migranata. U pravilu dolaze u skupinama u kojima je i do trideset ljudi. Svi su mokri, gladni i prestravljeni. Skupe se ispred Terenskog centra za poslove sa strancima BiH, u parku ili na središnjoj autobusnoj postaji u gradu, odakle idu prema Tuzli.

"Nijedna od lokacija u Tuzli nije prikladna za boravak. WC-ovi u večernjim satima ne rade, nema ni više nego potrebne zdravstvene njege odnosno bilo kakve pomoći odgovornih", objasnio nam je Pirić.

Prema tom su problemu vlasti svjesno bezbrižne, tvrdi navedeni neumorni volonter koji danima i noćima pomaže migrantima. Smatra da u BiH ne postoji nikakvo sustavno rješenje za problem migranata. Ne dopuštaju im ulazak u EU, ali im ovdje, gdje ostaju, ne nude ništa, što je vrlo tužno, objasnio je Pirić. Ne mogu niti naprijed niti nazad.

„Država s neodzivanjem očito krši osnovna ljudska prava izbjeglica i migranata, a EU potiče i države koje nisu članice na uporabu represivnih metoda“, tvrdi Nidžara Ahmetašević, bosanska aktivistica i novinarka, koja migrantsku krizu prati od 2015. godine.

Migranti uglavnom u BiH ulaze uz istočnu granicu, a zatim se upute prema unutrašnjosti države, u Tuzlu.

Poricanje i ravnodušnost

Nakon tri mjeseca intenzivnog terenskog istraživanja i obrade podataka ustanovili smo da se praksa takozvanih pushbackova - odbijanja izbjeglica i migranata na granici bez mogućnosti predaje molbi za azil - na balkanskoj izbjegličkoj ruti nastavlja i u 2019. godini.

O tome najjasnije svjedoče brojni izbjeglice i migranti s kojima smo - uz stalno i naknadno provjeravanje činjenica - razgovarali u BiH, prije svega u Velikoj Kladuši i u Bihaću. Njihova su svjedočenja ključna jer dokazuju sustavnost postupanja s migrantima, koja nije u skladu s međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima i postupanju s izbjeglicama.

Do odbijanja dolazi na slovensko-hrvatskoj granici, što uz svjedočenja dokazuje i službena statistika, iako je ona mjestimično nepotpuna.

Nemoguće je uopće znati koliko izbjeglica i migranata nakon nezakonitog prelaska granice policija vrati izravno u Hrvatsku jer brojni izbjeglice nisu zabilježeni u slovenskim statističkim podacima, a najčešće ni u hrvatskim.

Kad se vrate u Hrvatsku, hrvatska ih policija - i to potvrđuju prikupljena svjedočenja - iznimno nasilnim postupcima vraća u BiH, gdje u smještajnim centrima pod okriljem Međunarodne organizacije za migracije vladaju nehumani uvjeti.

Slovenska policija kršenje međunarodnih konvencija i zakonodavstva o azilu ustrajno poriče. Slično vrijedi za hrvatsku policiju, koja odbacuje sve optužbe o nasilju.

U Bosni i Hercegovini, u uskom grlu toga što je ostalo od balkanskog izbjegličkog puta, politički se vrh tim pitanjem praktično ne bavi. Trenutačno je prema podacima Međunarodne organizacije za migracije u Bosni u bijegu oko 7000 ljudi.