Kako je ruski oligarh dobio hrvatsko državljanstvo
Mašenjka Bačić
–
Ruski biznismen Vasilij Anisimov dobio je državljanstvo zahvaljujući preporuci tadašnjeg ministra zdravstva Andre Vlahušića, a u poslovanju ga je počeo koristiti najranije od 2018. godine
Vasilij Anisimov. Foto: Sergei Bobylev/Newscom/Pixsell; MUP
Vasilija Anisimova je ruski Forbes ove godine stavio na 72. mjesto ljestvice bogataša u toj zemlji, a vlasti SAD-a 2018. godine na »Putinovu listu« političara i oligarha. Ukrajinske vlasti, koje su ga sankcionirale od listopada 2022. godine, tvrde da je ovaj ruski poduzetnik kazahstanskog podrijetla blizak suradnik braće Rotenberg, prijatelja iz djetinjstva Vladimira Putina.
Anisimov već gotovo 20 godina ima hrvatsko državljanstvo. Stekao ga je na temelju preporuke tadašnjeg ministarstva zdravstva u kojoj je stajalo da se želi trajno doseliti u Hrvatsku te da je spreman ulagati u medicinske objekte, posebno u lječilište Naftalan.
Putovnicu je dobio, no ništa iz pisma preporuke, pokazala je istraga Oštra, nije ostvario.
Oštro u sklopu globalnog istraživačkog projekta Cyprus Confidential, predvođenog Međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara (ICIJ) te Paper Trail Media, otkriva kako Anisimov u međunarodnim poslovima najranije od 2018. godine koristi hrvatsko državljanstvo, odnosno državljanstvo Europske unije.
Ugledni investitor u Hrvatskoj
Ruski milijarder Anisimov nalazi se na 72. mjestu Forbesove liste bogataša u Rusiji. Još 2018. godine ministarstvo financija SAD-a stavilo ga je na »Putinovu listu« na kojoj je pobrojano 210 ruskih oligarha i političara bliskih ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.
Na službenoj stranici ukrajinske vlade, koja ga je sankcionirala u listopadu 2022. godine, navodi se kako kontrolira Coalco International, tvrtku koja posjeduje talionice aluminija, rudnike boksita, a bavi se proizvodnjom energije te nekretninama. Do rujna prošle godine bio je i na čelu ruskog Džudaškog saveza.
U prijateljskim je odnosima s ruskim oligarsima Rotenbergovima, a bio je i partner u tvrtki Metalloinvest ruskog oligarha uzbečkog podrijetla Ališera Usmanova, čija supruga i sestra posjeduju nekretnine na Pelješcu i u Orebiću, o čemu je Oštro već pisao.
Istraga Oštra pokazala je da Anisimov u Hrvatskoj nema nekretnina, niti vodi ikakve poslove, premda je na početku dvijetisućitih tadašnji ministar Andro Vlahušić to najavio u pismu preporuke na temelju kojeg je Anisimov stekao hrvatsko državljanstvo.
“Ništa nisam slagao, ništa nisam rekao loše. Da li je on došao u Hrvatsku, nije došao u Hrvatsku, tko je on, kakve su njegove veze tada bile, čiji je,
pojma nemam.”
Prema članku 12. Zakona o državljanstvu, stranac čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo »interes za Republiku Hrvatsku« može ga steći ako ministarstva ili središnji državni ured »daju obrazloženo mišljenje iz kojeg nedvojbeno proizlazi« postojanje tog interesa.
Tadašnji hrvatski ministar zdravstva Andro Vlahušić obavijestio je tako 17. listopada 2003. godine Ministarstvo unutarnjih poslova kako je upoznat s činjenicom da su Vasilij Vasiljević Anisimov i njegova supruga Jekaterina Vladimirovna Bajkova podnijeli zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju članka 12. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
»Budući da se radi o čovjeku čija je želja trajno nastanjenje u Republici Hrvatskoj te o poslovnom čovjeku velikog ugleda koji je spreman značajno investirati i u zdravstvene objekte na području Republike Hrvatske (osobiti interes pokazao je za ulaganje u objekte lječilišta Naftalan), a o čemu su vođeni konkretni razgovori, izražavam potporu podnesenom zahtjevu«, pisao je Vlahušić svom kolegi, tadašnjem ministru unutarnjih poslova Šimi Lučinu.
Jedanaest dana kasnije Anisimov je dobio hrvatsko državljanstvo.
Ne sjećaju se
Šime Lučin objasnio je Oštru kako je u tom razdoblju bilo nekoliko zahtjeva za dodjelu državljanstva putem preporuke, no da se ne sjeća konkretne preporuke ministra Vlahušića ni zahtjeva gospodina Anisimova.
Ni tadašnji ministar zdravstva Vlahušić, koji je potpisao preporuku, ne sjeća se konkretnog slučaja, kako je rekao za Oštro. Dodao je da je u to doba u Ministarstvo dolazilo jako puno ljudi koji su iskazivali interese za investicije. U tijeku je bila reforma zdravstva pa su u Ministarstvu tražili investitore za različite institucije.
Ne sjeća se ni je li osobno razgovarao s Anisimovom.
»Ništa nisam slagao, ništa nisam rekao loše. Da li je on došao u Hrvatsku, nije došao u Hrvatsku, tko je on, kakve su njegove veze tada bile, čiji je, pojma nemam«, rekao je Vlahušić u telefonskom razgovoru za Oštro.
Lječilište Naftalan nalazi se u Ivanić Grada i u vlasništvu je Zagrebačke županije. Iz ove medicinske ustanove su za Oštro potvrdili kako od 2003. godine do danas nikakva tvrtka ni pojedinac nisu ulagali u lječilište. To potvrđuje i sudski registar u kojem stoji da Naftalan u zadnje 20 godina nije imao druge (su)vlasnike.
Pismo preporuke za Anisimova. Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
Anisimovljev stan u Zagrebu
Oštro nije pronašao nikakvih dokaza o tome da je Anisimov ikad živio u Hrvatskoj.
Od 2002. do 2012. godine zajedno sa suprugom bio je vlasnik tvrtke Vaseka za pružanje smještaja, koja je imala sjedište u Zagrebu. Čime se tvrtka bavila, ostaje nejasno jer suprotno propisima, FINA-i nije dostavila nijedno financijsko izvješće.
Anisimov je posredno, preko tvrtke Coalco International Limited s Britanskih Djevičanskih Otoka bio vlasnik još dvije hrvatske tvrtke – Coalco te Coalco nekretnine.
Prva je mjesec dana od osnivanja, u prosincu 2003. godine, kupila stan od 120 četvornih metara u kući na zagrebačkom Gornjem gradu za 205 tisuća eura. A prodala ga je u srpnju 2004. godine za 140 tisuća eura. Prema ugovoru o prodaji kupac se složio da Vasilij Anisimov i članovi njegove obitelji zadrže prijavu prebivališta, a tvrtka Coalco zadrži registrirano sjedište na adresi stana još šest mjeseci.
»On nije živio ovdje nikad«, rekla je za Oštro Iva Gjurić Smrekar, koja je 2004. od Coalca kupila stan. U navedenoj je kući živjela i njezina majka, a Gjurić Smrekar je od 1994. godine na istoj adresi registrirala svoje tvrtke.
Prema financijskom izvještaju Coalca za 2003. godinu, tvrtka je imala 2,2 milijuna kuna imovine u pripremi te zajam u istom iznosu od osobe iz inozemstva.
Sljedeći izvještaj Coalco je podnio tek 2008. godine, kad je počela njegova likvidacija. Tvrtka tada više nije imala nekretnina.
Tvrtka Coalco nekretnine osnovana je 2004. godine, a likvidirana je 2009. Jedini financijski izvještaj podnijela je 2008. godine, a iz kojeg je vidljivo da tada gotovo nije poslovala.
Hrvatski državljanin koji živi u Švicarskoj
Premda u Hrvatskoj nije živio ni ulagao, Anisimov od najranije 2018. godine koristi hrvatsko državljanstvo.
U listopadu 2018. godine posudio je 45 milijuna dolara za razvoj naftnih polja njegove britanske tvrtke Daccor Limited od tvrtke Sonora Capital Investments Limited čiji je krajnji vlasnik ruski oligarh Roman Abramovič.
U ugovoru o zajmu stoji kako je Anisimov građanin Rusije, gdje ima prebivalište, te da ima i hrvatsko državljanstvo, a najvjerojatnije će sljedeće godine dobiti i prebivalište u Švicarskoj. U dodatku istog ugovora iz rujna 2019. godine Anisimov navodi samo da je državljanin Hrvatske te da ima prebivalište u Švicarskoj.
Anisimov je hrvatsko državljanstvo koristio i za poslovanje tvrtke Daccor te još dvije britanske tvrtke gdje je većinski vlasnik – North Caspian Oil Development Limited i Degevol UK Limited.
Vasilij Anisimov nije odgovorio na upite Oštra.
Velikodušne hrvatske vlasti
Ministarstvo unutarnjih poslova, kako su objasnili Oštru u listopadu, vodi elektronički popis stjecanja hrvatskog državljanstva od 2012. godine. Oštru su poslali podatke za razdoblje 2011. – 2020. u kojem su po spomenutom članku 12. dodijeljena 292 državljanstva.
Od 2012. godine do sredine listopada državljanstvo je prema članku 12. Zakona o hrvatskom državljanstvu dobilo 36 osoba iz Rusije. Najviše, barem njih 18, hrvatsku putovnicu dobilo je u periodu od 2012. do 2016. godine u mandatu Zorana Milanovića. Najmanje jedno državljanstvo dodijeljeno je u kratkom mandatu Tihomira Oreškovića, a njih barem 12 u periodu od 2018. do 2022. za vrijeme vlade premijera Andreja Plenkovića.
Prakse dodjeljivanja državljanstva po logici investicija prisutne su po cijeloj Europi, većini zemalja EU-a, ali i cijelom nizu zemalja u svijetu, objasnila je za Oštro Vedrana Baričević, docentica sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti. No Europska komisija još je 2020. godine pokrenula postupak protiv Malte i Cipra, državama s eksplicitnim programima takozvanog investicijskog državljanstva, ili zlatnih putovnica, koje za konkretan iznos omogućavaju stjecanje državljanstva po ubrzanoj proceduri i bez standardnih uvjeta koje mora zadovoljiti većina osoba koja aplicira za državljanstvo.
Cipar je potom odustao od ove prakse, dok je Europska komisija tužila Maltu na Sudu Europske unije.
U Hrvatskoj ne postoji program dodjele državljanstva po logici investicija za unaprijed poznat iznos kao u slučaju Malte, no Baričević je navela kako je sama Vlada u više navrata potvrdila da se članak 12. primjenjuje, između ostalog, u slučaju investicija.
»Ne znamo kojim se kriterijima institucije vode kada ocjenjuju tko predstavlja takav poseban interes ili kolika je investicija potrebna da se osoba kvalificira za državljanstvo pod člankom 12.«, rekla je Baričević dodajući kako su, prema zakonu, jedini kriteriji da osoba mora poštovati pravni poredak Republike Hrvatske te ne smije predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti.