Mašenjka Bačić, novinari projekta Tvornica prijevare

—

Iz ukrajinskog pozivnog centra putem internet trgovine navodnim kriptovalutama prevareni su ljudi od Južne Amerike do skandinavskih zemalja. Među njima su i hrvatski građani

Jednog popodneva u studenom prošle godine 44-godišnji vozač Ante sjedio je u svom taksiju u Dubrovniku i čekao vožnju. Sezona je već debelo odmakla i posla je bilo sve manje. On se tek bio zaposlio kao vozač i nadao se da će posla biti više. Bio je u nekim dugovima, a plaćao je i alimentaciju. Vrijeme je kratio surfajući internetom.

Na Facebooku je tako naišao na oglas koji je nudio laku i brzu zaradu bez mnogo truda i znanja putem ulaganja u kriptovalute. Odlučio je okušati svoju sreću. Na stranici je ostavio svoje podatke, među njima i broj telefona. Uskoro su krenuli pozivi, prvo na engleskom, a onda i na srpskom jeziku. Ante je pristao uložiti 100 dolara očekujući da će se investicija brzo isplatiti. No ne samo da Ante, čije ime smo u ovom tekstu promijenili, ništa nije zaradio, već nikad nije uspio nazad dobiti ni uloženih 100 dolara.

Njegovo pravo ime našlo se pak na popisu, koji je zviždač, Alexey (ime je promijenjeno zbog zaštite njegovog identiteta), nekad zaposlen u Milton Grupi, jednoj od tvrtki, specijaliziranih za varanje ljudi putem interneta, dao švedskom dnevnom listu Dagens Nyheter. Oni su dostavljenu dokumentaciju te popis s više od tisuću klijenata podijelili s istraživačkom mrežom Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP), koji su ih podijelili s portalom Oštro u Sloveniji i drugim medijskim partnerima.

Istraživački novinari razgovarali su s više od 180 žrtava iz 21 zemlje, koje su se našle na popisu tvrtke Milton Grupa iz Kijeva, kako bi shvatili na koji način se prijevare događaju. Ti ljudi uložili su ukupno najmanje 2,2 milijuna eura. Od tog broja, u Hrvatskoj smo uspjeli doći do 12 ljudi od Dubrovnika do Siska, koji su nam rekli da su od listopada prošle godine pa do danas bili ili sumnjaju da jesu žrtve prijevare.

Prevare od Južne Amerike do Skandinavije

Sva dobivena svjedočanstva iz zemalja od Južne Amerike do skandinavskih zemalja pokazala su se iznenađujuće sličnima. Većina žrtava je prvi kontakt s prevarantima ostvarila putem oglasa na internetu, u najvećem broju slučajeva putem Facebooka.

Jedan od naših sugovornika, također iz Dubrovnika, čijem se ime isto našlo na popisu Milton Grupe, bio je prevaren za 436 dolara. Njemu se i danas na Facebooku pojavljuju takvi slični oglase. Oni vode na poveznicu gdje se nalazi članak o tome kako zaraditi dodatni novac bez puno rada, znanja i iskustva.

“Moje ime je profesor Thomas Lauren i uskoro ću Vam pokazati jednostavnu metodu zarade doista velikog novca. Naučit ćete kako zaraditi 300-400 kn u jednom danu, 5000 kn u gotovini u 7 dana, pa čak i 15 000 kn u mjesec dana”, stoji u jednom takvom oglasu. Na kraju stranice, stoji “obrazac narudžbe”, gdje potencijalna žrtva prijevare treba ostaviti svoje podatke poput imena i prezimena, adrese i broja telefona. Jednom kad je potencijalna žrtva ispunila obrazac, kreću telefonski pozivi.

Gospođu Ljubicu (ime je također promijenjeno), umirovljenicu iz okolice Siska, prvo je nazvala žena koja je tvrdila da se zove Sofija. Tražila je od nje da uloži 250 eura. Prvi put gospođa Ljubica je rekla da nema toliki novac, no nakon mjesec dana Sofija ju je ponovo zvala i rekla da je “black friday” te da može uložiti 100 eura. Gospođa Ljubica je pristala.

Ni ona, kao ni Ante, nikad nije nikakav novac dobila nazad. Navodni financijski savjetnici koji zovu ljude predstavljaju se lažnim imenima poput Jake Foster.

Ustvari se radi o zaposlenicima pozivnih centara kao što je onaj u kojem je nekoliko mjeseci radio zviždač Alexey, koji je novinarima dostavio dokumente, a sada se nalazi u Švedskoj gdje kao zaštićeni svjedok surađuje s policijom. U ovoj “tvornici prijevare”, koja se nalazi na šestom i sedmom katu jednog trgovačkog centra na trgu Mandarin u Kijevu, a čuvana je naoružanim zaposlenicima i sigurnosnim kamerama, radi nekoliko stotina ljudi.

Oni su obučeni da nakon prvog ulaganja žrtve potiču da investiraju još novca često tvrdeći da zarađeno ne mogu povući. Na njihovim profilima gdje navodno trguju kriptovalutama, u hrvatskim slučajevima najčešće na platformi Cryptobase, investicije su rasle.

Osim Cryptobase, za prijevare su se koristile i stranice Vetoro Banc i CryptoMB. OCCRP nije pronašao dokaz da je Cryptobase povezana s nijednom tvrtkom, no CryptoMB i Vetoro Banc vode off shore tvrtke registrirane na Maršalovim otocima i Svetom Vincentu i Grenadinima.

Pred Novu godinu, “klijente”, odnosno prevarene osobe u Hrvatskoj, zvali su njihovi navodni “finacijski savjetnici” i “brokeri”, da im kažu kako se Cryptobase u koju su uložili novac zatvara te da moraju povući svoje zarade. A to će učiniti tako što uplate dodatne iznose za troškove banke.

Gospođa Ljubica tako je trebala uplatiti još 200 dolara tvrtki Nizar Desarollos iz Madrida na račun banke Banco Bilbao Vizcaya Argentaria iz Madrida. Nakon što je uplatila, shvatila je da je sigurno riječ o prijevari te je iste večeri povukla uplatu. No 100 eura koje je prvotno uložila, nikad nije dobila nazad.

“Sve što tvrtka radi je lažno”

Naime, žrtve su često imale malo iskustva s korištenjem interneta uopće te su vjerovale da razgovaraju s “menadžerima” ili “brokerima” koji vode legalne poslove u zemljama zapadne Europe, u Hrvatskom slučaju najčešće iz Velike Britanije. Nisu ni zamišljali da se s druge strane linije nalaze osobe koje djeluju pod lažnim imenom i vjerojatno iz pozivnog centra u Kijevu.

“Sve što tvrtka radi je lažno. Oni samo kradu novac od ljudi”, rekao je Alexey (ime je lažno), zviždač koji je novinarima dostavio podatke iz pozivnog centra Milton Grupe u Kijevu. Rekao je i kako je osoblju tijekom novogodišnje zabave tvrtke rečeno da je centar u Kijevu “zaradio od prodaja” 70 milijuna kuna u 2019. godini.

I premda je nemoguće potvrditi da je svaka od investicija koje su prošle kroz kijevski centar prijevara, novinari su razgovarali s više od 100 ljudi, od kojih su svi potvrdili da nikad nisu dobili nazad svoje investicije. Navodne investicije uplaćivane su prebacivanjem gotovine putem Western Uniona, bankovnim transakcijama, kroz uplate bitcoina ili u dva slučaja u Hrvatskoj putem Best Vouchera. No dokumenti o uplatama koje su pregledali novinari i stručnjaci za kriptovalute otvaraju pitanje o tome je li novac ikad uopće investiran.

Novac je prebacivan na račune pojedinaca u daleke zemlje kao što je Kolumbija i Uganda, dok su bankovni transferi uglavnom išli preko privatnih računa osoba u jednoj britanskoj financijskoj tvrtki s jasnim uputama da se ne navodi da je novac za investicije. Ante s početka priče novac je tako uplatio jednom čovjeku na njegov račun u Kolumbiji.

Uplate putem interneta išle su preko sustava Naspay, tvrtke s Cipra čiji je vlasnik David Touda, “otac” Milton Grupe. Transferi od banke do banke išle su kroz britansku tvrtku Clear Junction Ltd., u vlasništvu Izraelca Dmitrija Katsa.

Građani Hrvatske uglavnom su jednokratno uložili manje iznose novca

Dvanaest ljudi iz Hrvatske s kojima smo razgovarali uložili su ukupno 3450 dolara. Najmanji iznos uložio je 27-godišnji nezaposleni mladić iz Makarske, a najveći umirovljenica iz Dubrovnika, koja je u tri navrata ukupno uplatila 1511 dolara.

Većina njih uopće nije ni shvaćala što točno radi i kako uplaćuje.

Jedan čovjek iz Istre dva puta je u studenom 2019. godine putem Best Vouchera uplatio oko 40 dolara. Dobio je šifru za ulogirati se na platformu, no kako nije znao engleski, ništa s tim nije napravio te je u konačnici samom sebi priznao da je vjerojatno prevaren.

Nezaposleni 27-godišnjak iz Makarske uložio je 50 dolara te je u komunikaciji s navodnim “brokerima” pokušao vratiti svoj novac, no i on je na kraju odustao.

U drugim zemljama ljudi su bili prevareni za puno veće iznose. U Finskoj je tako četvero žrtava uložilo ukupno 74.000 eura. U Švedskoj je osam žrtava uložilo ukupno 280.000 eura. Jedna umirovljenica koju je pronašao švedski list Dagens Nyheter, ispričala je novinarima da je prevarena za više od 100,000 dolara. Danas nema novca ni da si plati stanarinu i kupi hranu. U jednoj internoj bilješci iz listopada 2019. godine osoblje Milton Grupe napisalo je pored njenog imena: “Prodala je stan da plati, nema novac, plače”.

Prema riječima zviždača Alexeya, ljudi zaposleni u pozivnim centrima dobro su znali što rade. Tijekom jednog od prvih dana, ispričao je, na poslu jedan menadžer prodaje se šalio kako je od malena sanjao da će postati “kurvin sin koji ljudima krade novac”.

Da je riječ o beskrupuloznim uvjeravanjima svjedoče i prepiske koje su nam pokazali prevarene osobe u Hrvatskoj. “Ja nemam novca i sada sam posudio u drugih 100$ da bi uplatio. Plata mi je tek 15.11. A meni ostaje od cijele plate 1000 kn za život”, napisao je Ante s početka teksta u poruci svom navodnom financijskom savjetniku nakon što ga je tražio da uloži još novca jer inače neće moći ništa povući.

Odgovor koji je dobio s ciparskog broja glasio je: “Gospodine, trenutno imate 200 eura da nastavite ovaj posao da ili ne. Ne mogu riješiti vaše probleme. Mogu vam pomoći zaraditi novac”.

Luksuzni automobili i daleka putovanja

I dok je u nekim slučajevima Milton Grupa dovela do potpune financijske propasti njihovih klijenata ili je novac uziman od građana slabijeg imovinskog stanja, njihovi vlasnici, investitori i menadžment žive posve drugačijim životom.

Njihovi profil na društvenim mrežama pokazuju strast za skupim autima, dalekim putovanjima i pištoljima, pronašli su novinari.

Izvršni direktor Milton Grupe je Jakub Keselman. On na Instagramu za sebe piše da je “Wolf of Kiev”, vjerojatno aludirajući na poznati film “The Wolf of Wall Street”. Na njegovim profilima na društvenim mrežama stoje slike s dalekih putovanja i luksuznih automobila.

David Todua, 38-godišnjak, podrijetlom iz Izraela i Grčke, koji je na novogodišnjoj zabavi tvrtke Milton Grupa u Kijevu, predstavljen kako “otac” tvrtke, također posjeduje i Naspay, platformu za internet uplate iz Cipra preko koje su išle Miltonove “investicije”.

U 2010. godini on je položio jamčevinu od 8000 dolara za člana jedne izraelske zločinačke organizacije koja je optužena za mafijaško ubojstvo. Prema sudskim spisima i njegovim profilima na društvenim mrežama, donedavno je živio u vili pokraj Tel Aviva te voli oružje i skupe automobile. Na tvrtkinu novogodišnju zabavu u Kijev je došao u pratnji brojnih tjelohranitelja. Na Instagramu sebe naziva david_todua_007 i pozira sa zlatnom puškom te objavljuje fotografije skupih automobila parkiranih ispred njegove kuće.

Todua je zajedno s gruzijskim bivšim ministrom obrane Davidom Kezerashvilijem suvlasnik dvije tvrtke smještene u Kijevu. Kezerashvili je u Gruziji bio optužen za korupciju. Kezerashvilijev nećak i bivši poslovni savjetnik također su povezani s Toduom, premda OCCRP nije pronašao dokaze da je bivši ministar povezan s Milton Grupom.

U telefonskom razgovoru za OCCRP Jakub Keselman negirao je da Milton Grupa vara svoje klijente te je inzistirao na tome da oni samo pružaju tehničku podršku. Todua je za OCCRP rekao kako Naspay ne provodi uplate, već samo vrši “prebacivanje informacija” između internet stranica koje primaju uplate i financijskih institucija te kako nema nikakvu ulogu u Milton Grupi. Nikakvi službeni dokumenti Toduu ne povezuju s Milton Grupom. Na papiru njen vlasnik je Gruzijac Irakli Dadivadze. OCCRP nije pronašao nikakve informacije o njemu.

Osim glavnog ureda u Ukrajini, Milton grupa ima i mrežu centara u Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Gruziji. Na novogodišnjoj zabavi u Kijevu, prisustvovao je i službeni savjetnik albanskog ministra obrane Amant Josifi. On preko svoje dvije tvrtke CTA Group Shpk i APA Liasisom SHPK, vodi Miltonov pozivni centar u Albaniji. Na upite OCCRP-ja, Josifi je odgovorio kako njegovi pozivni centri nisu povezani s Milton Grupom u Kijevu.

“Ja sam imala tu sreću što nisam puno uložila. Ja sam uložila tih 100 eura, mislim, nije to malo, ali na sreću na vrijeme sam shvatila o čemu se radi”, rekla nam je gospođa Ana.

Niti jedan od hrvatskih građana s popisa, koje je dostavio zviždač Alexey, prijevaru nije prijavila policiji. Na pitanja zašto, većina je odgovorila da su iznosi bili premali, a i da ne vjeruju da bi hrvatska policija takve slučajeve mogla riješiti.