Ana Čelar

–

Lukáš Diko, glavni urednik Istraživačkog centra Ján Kuciak, govori o nedavnim parlamentarnim izborima u Slovačkoj, kao i implikacijama koje imaju za novinare i medije

Nakon ovogodišnjih parlamentarnih izbora, Slovačka se našla na demokratskom raskrižju.

Istaknuta figura slovačke politike, bivši premijer Robert Fico, vratio se na političku scenu. Njegova stranka »Smer-SD« (»Smjer – Socijaldemokracija«) odnijela je pobjedu na izborima, što je Slovake podsjetilo na 2018. godinu i brutalno ubojstvo istraživačkog novinara Jána Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kušnírove.

Kuciakove istraživačke priče razotkrile su korupciju u vladi i veze između političkih elita i organiziranog kriminala – što je Fica tada koštalo premijerske pozicije.

Lukáš Diko, glavni urednik Istraživačkog centra Ján Kuciak za Oštro je prokomentirao pobjedu Smera, kao i implikacije koje ona ima za medijsku slobodu i istraživačke novinare u Slovačkoj.

Koji su faktori pridonijeli izbornom uspjehu stranke »Smer-SD«?

Popularnost Smera pala je nakon parlamentarnih izbora 2020. godine, dijelom zbog ubojstva Jána Kuciaka i Martine Kušnírove, ali i zbog unutarnjeg raskola u stranci. Fico je tada odlučio promijeniti pristup i, prema našim analizama, dobio podršku tako što je širio dezinformacije o koronavirusu i cjepivima. Također, zagovarao je i anti-američku i prorusku retoriku.

Osim toga, prioritet vlade koja se formirala nakon izbora 2020. godine bio je intenzivna borba protiv korupcije. Istraživalo se mnogo slučajeva iz Ficove ere, ali vladajući pritom nisu bili toliko dobri u samom upravljanju državom. Sve se to događalo u vrijeme pandemije koronavirusa, pa je Ficovoj pobjedi pomoglo i već opadajuće povjerenje u državu i njene institucije.

Je li Ficov povratak na političku scenu već utjecao na medije u Slovačkoj?

U posljednje tri i pol godine, utjecaj Smera postao je sve očitiji – prvenstveno kroz njihovu prisutnost na Facebooku, dominantnoj društvenoj mreži u Slovačkoj. Članovi Smera svojim su objavama često napadali novinare, a posebno one koji su se bavili istragama u tijeku.

Prijetnje nisu dobivali samo svjedoci i suradnici u tim slučajevima, već i novinari koji su izvještavali o korupciji povezanoj s bivšom Ficovom vladom. Čak i nakon ovogodišnjih izbora, prijetnje potencijalnim sudskim postupcima su se nastavile.

Je li to utjecalo na slobodu govora i stanje istraživačkog novinarstva u zemlji?

Moguće da će utjecati, no to tek treba vidjeti. Treba pričekati i vidjeti hoće li se poduzeti ikakve preventivne mjere ili će se prijetnje ostvariti.

Jedan od zabrinjavajućih aspekata je svakako činjenica da je naša analiza napada na novinare na Facebooku, koju smo provodili tijekom dva mjeseca uoči izbora, otkrila da su u grupi od šest primarnih agresora – pri čemu ne mislim na konstruktivne kritike ili provjeru činjenica – zapravo bile tri stranke koje su formirale novu vladajuću koaliciju: Smer, stranka lijevog centra HLAS (Glas) i Slovačka nacionalna stranka (SNS). Napadi na novinare bili su dio njihove predizborne kampanje.

Povijesno gledano, kad god je novinar bio meta ovakvih napada, mogli smo vidjeti porast broja prijetnji koje su dolazile od strane simpatizera ovih stranaka; često su se služili zastrašujućim porukama i mailovima zbog kojih je trebala intervenirati i policija.

Jesu li napadi utjecali na to što ljudi misle o novinarima? Kakvo je javno mnijenje po pitanju novinarstva?

Podrška novinarima bila je ogromna nakon tragičnog ubojstva Jána Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kušnírove 2018. godine. Deseci tisuća ljudi izašli su na ulice, a sve je to rezultiralo ostavkom Roberta Fica. Također, došlo je do porasta podrške istraživačkom novinarstvu, a mnogi su pojedinci željeli postati upravo istraživački novinari.

Međutim, pet godina kasnije, čini se da je ta potpora opala. Zabrinjavajuće je da su oni koji redovito napadaju novinare uspjeli narušiti povjerenje u mainstream medije, koje je sada na izrazito niskoj razini. Posljedično, mnogi su se okrenuli dezinformacijskim portalima kao glavnom izvoru informacija, što još više otežava izazov ispravnog izvještavanja.

Je li to utjecalo na spremnost novinara da obrađuju osjetljive teme? Jesu li se udaljili od izvještavanja o politici?

Što se tiče redovitih, dnevnih vijesti, nije došlo do osjetnog pada. Ali postoje naznake da bi se u nadolazećim godinama mogli pojaviti potencijalni problemi, poput smanjenja broja mladih novinara.

Novinari još uvijek nisu prestali obrađivati osjetljive teme. Međutim, pravi problem leži u broju istraživačkih novinara, koji u ovom trenutku u cijeloj zemlji nije veći od deset.

Je li taj broj prije bio veći?

Definitivno, prije se radilo o dvadesetak pojedinaca. Doduše, treba uzeti u obzir da su isti ljudi koji su 2017. špijunirali i pratili Jána, pratili i tridesetak drugih novinara.

Znamo da su određeni pojedinci u policiji, od kojih su neki sada na istaknutim pozicijama, bili povezani sa slučajem ubojstva Jána i Martine. Izjave svjedoka upućuju na to da je jedan od njih imao uvid u privatne podatke o novinarima iz policijskih baza podataka. On nikada nije optužen, a ti su svjedoci kasnije promijenili svoje iskaze. Nevjerojatno, ali ovaj pojedinac je sada izabran za saborskog zastupnika Smera.

Postoje li u Slovačkoj zakonski propisi koji osiguravaju očuvanje neovisnosti medija?

Medijske regulative jesu doživjele određena poboljšanja, a postoje i drugi načini za zaštitu novinara. Ipak, te su mjere osjetljive na promjene ovisno o smjeru u kojem će se kretati vlada.

Zahvaljujući iskustvu s prošlim autoritarnim vođama, slovački mediji imaju povijest otpora. Mnogi su mediji financijski neovisni jer imaju online pretplatu, a tu je i nacionalna inicijativa za praćenje i potporu ugroženim novinarima koju vodi naš centar.

Koja su vaša očekivanja i potencijalni strahovi vezani uz medijsku situaciju u Slovačkoj?

Važna paralela koju treba imati na umu, a koju nisam dosad spomenuo, je situacija u Mađarskoj i Poljskoj. Čelnici poput Viktora Orbána i vladajuće stranke PiS u Poljskoj imali su značajan utjecaj na javni servis, koristeći ga kao platformu za plasiranje svojih političkih poruka. Postoji mogućnost da se i u Slovačkoj razvije sličan scenarij.

Pravo je pitanje može li EU dovoljno brzo reagirati ako temeljne demokratske vrijednosti, uključujući slobodu tiska, budu ugrožene. Reakcija EU-a, ili izostanak reakcije, mogao bi značajno utjecati na budući tijek događaja. Baš kao što smo to primijetili u Mađarskoj i Poljskoj.

Kako međunarodna zajednica može pomoći i podržati slobodu medija u Slovačkoj?

Ključno je baviti se ovim problemom, ne samo na razini Slovačke, već i u međunarodnom kontekstu. Slanje poruka podrške može biti učinkovito sredstvo utjecaja kada stvari krenu nagore.

Pritisak iz inozemstva, čak i ako ne dovede do momentalne promjene, može dati novinarima psihološku snagu da izdrže napade. Kolege u Mađarskoj, kada su se suočile s ovim izazovima, našle su utjehu u spoznaji da su imali potporu kolega novinara iz cijelog svijeta.

Na koja ste postignuća slovačkih istraživačkih novinara posebno ponosni?

Čak i prije 2018. godine, Slovačka je pokazivala dalekosežnu korupciju, a niti jedan od slučajeva tada nisu istražile nadležne institucije. Mnoge od njih istraživali su novinari, stoga vjerujem da je istraživačko novinarstvo posljednji branik društva koje štiti demokratske vrijednosti.

Druga važna stvar je jedinstvo i suradnja među istraživačkim novinarima. Inicijative poput projekta Kočnerove knjižnice, sigurne sobe za curenje informacija u Bratislavi gdje su novinari mogli pristupiti oko 57 terabajta podataka, pokazale su moć suradnje. Umjesto da se natječu, gotovo svi slovački mediji na ovom su projektu radili zajedno.

Kočnerova knjižnica danas sadrži tisuće dokumenata povezanih sa slovačkim poduzetnikom Mariánom Kočnerom, koji se nalazi pred sudom pod optužbom da je navodno organizirao ubojstvo Jána i Martine.

Ovaj pristup ne samo da je razotkrio mnoge slučajeve korupcije, već je novinarima pružio osjećaj sigurnosti.