Ilya Lozovsky (OCCRP), preveo Oštro

—

Premijer Viktor Orbán i njegova vladajuća stranka godinama su pretvarali mađarsko medijsko okruženje u svoje igralište – ne putem izravne represije, nego kroz narušavanje tržišta i zarobljavanje putem regulacija. Može li se što učiniti?

Priča se odjednom pojavila na 19 portala, a na svakom od njih je objavljena u točno 13.46 sati. »Novinari Átlátsza primaju milijune iz inozemstva«, glasilo je 19 identičnih naslova.

Tih 19 sadržajno identičnih tekstova upozoravalo je da nagrađivani mađarski istraživački medij financiraju neprijatelji države.

U tekstu su citirali glasnogovornika provladine neprofitne organizacije koji je tvrdio da »organizacije stranih agenata« kao što je neovisni istraživački portal Átlátszó, »rade na slabljenju mađarske države«. Predsjednik te organizacije bio je još oštriji, izjavivši da to pitanje treba »ispitati sa stajališta nacionalne sigurnosti«.

Taj napad na nezavisni medij Átlátszó, koji se dogodio 12. siječnja, bio je dovoljno zlokoban. Ali to nije ono što glavnog urednika Tamása Bodokyja drži budnim noću. Ranije tog tjedna desničarski komentator napao je Átlátszó u prominentnim provladinim novinama kao »izdajicu nacije«.

Autor toga teksta smatrao je spornim istraživački projekt u kojem je Átlátszó sudjelovao s partnerima iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Rumunjske i Slovačke. Radio se o prekograničnoj istrazi o trošenju javnog mađarskog novca na organizacije mađarske nacionalne manjine u tim državama. U tom je projektu sudjelovao i Oštro.

U navedenom tekstu su Bodoky i njegovi kolege, također nezavisne novinare, opisani kao »zločinačko udruženje plaćenih agenata«.

»To je vrlo zlokobna tvrdnja«, kaže Bodoky. »To što pratimo potrošnju [novca] za mađarsku manjinu u inozemstvu čini neprijateljima nacije?«

Kampanja protiv uglednog nezavisnog medija, poznatog po objavljivanju važnih priča o korupciji, uznemirujuća je sama po sebi i zabrinjavajući podsjetnik na to koliko je daleko otišlo mađarsko nazadovanje medijskih sloboda.

Kada se zemlja 2003. godine pridružila Europskoj uniji Europska komisija pozdravila je kraj njezina »tragičnog odvajanja od europske obitelji demokratskih nacija«.

Ali sada su vjetrovi u Budimpešti poprimili sibirski štih. Vladavina premijera Viktora Orbána i njegove stranke Fidesz suzbila je, ili preuzela, nadzor nad funkcioniranjem izvršne vlasti. Marginalizacija neovisnih medija jedan je od najočitijih primjera.

»Tijekom proteklih deset godina situacija se promijenila«, rekao je Dániel Szalay, glavni urednik nezavisnog medija Media1 i dobar poznavatelj događanja u mađarskim medijima. »Prije je bilo mnogo slobodnih novina, među njima i mnogo Fideszovih. Mogli smo birati. Bilo je različitosti. Sada idemo u situaciju sličnu onoj u Rusiji.«

»Sedamdeset ili osamdeset posto medija podređeno je vladi, ovisi kako računamo«, rekao je Szalay. »[Što se tiče] lokalnih novina, regionalnih novina u županijama – sve su pod Fideszom. Omjer je u tom slučaju sto posto.«

Postizanje takve dominacije izravnom represijom, poput zatvaranja ili protjerivanja problematičnih novinara, bilo bi teško izvesti u zemlji koja je nominalno i dalje demokracija  i sigurno bi podiglo uzbunu u Bruxellesu.

Ali Orbán je pronašao drugi način: iskrivljavanje nekoć konkurentnog mađarskog medijskog tržišta u karikaturu na kojem samo mediji koji su prijateljski nastrojeni prema državi mogu uspjeti.

Jedan od načina da se to učini je preuzimanje nadzornih institucija. »Ako želite imati radijsku stanicu«, kaže Szalay, »radijske frekvencije su pod upravom nacionalnih tijela za medije, a predsjednika uprave i članove medijskog vijeća bira Fidesz.«

Još je važniji tijek novca.

»Nakon [dolaska na vlast] 2010. godine, Fidesz je odlučio da će državna sredstva dobivati samo mediji koji su politički svrstani uz Fidesz, a sve ostale će izgladniti«, kaže Bodoky. »Budući da tržište prati državnu potrošnju, lijevo ili socijalistički orijentirani mediji brzo su propali.«

Prema njegovim riječima, nezavisni mediji su sada ograničeni na internet. »Vlada želi da postoje samo oni ‘nezavisni’ koji su u stvarnosti na njihovoj platnoj listi te ugušiti svaki oblik financiranja koji omogućava stvarnu neovisnost.«

Nakon godina takve prakse, svi igrači na mađarskom medijskom tržištu – koji na prvi pogled izgledaju poput neprofitnih, poslovnih skupina i javnih emitera bilo koje druge europske zemlje – politički su svrstani uz Fidesz. Takvi mediji lako se mogu usmjeriti protiv nekolicine glasova koji ostaju nezavisni, kao što pokazuje kampanja koja se na zimu odigrala protiv Átlátsza.

Prvi udarac došao je u prosincu, kada je popularna medijska stranica Origo objavila priču u kojoj su Átlátszó i nekoliko drugih medija bili oblaćeni kao neprijatelji s ljevice koje »financira špekulant«, misleći na američkog filantropa rođenog u Mađarskoj Georgea Sorosa.

Iste večeri državna je televizija objavila priču pod naslovom »Ovako je Soros počeo graditi dolarske medije«. Prije 10 godina Origo je bio najistaknutiji nezavisni medij u Mađarskoj. Čak je objavljivao priče koje su Orbánu bile neugodne.

No urednička se politika dramatično promijenila nakon što ga je sredinom 2010-ih kupio medijski konglomerat povezan s obitelji guvernera središnje banke. On je mogao ponuditi najveću ponudu djelomično zbog toga što je konglomerat bio financiran zajmovima državne banke.

U sljedećem koraku Origo je 2018. godine predan u okrilje nove provladine medijske zaklade.

U tome nije bio sam. U studenom iste godine je medijska zaklada pod nazivom KESMA iznenada preko biznismena iz Orbánova kruga preuzela kontrolu nad velikim dijelom medija u zemlji, stvorivši ono što je Associated Press nazvao »golem desničarski medijski konglomerat«.

»U samo nekoliko sati«, napisala je kasnije skupina za slobodu medija pri Međunarodnom institutu za medije (IPI), »KESMA je postala najveća medijska tvrtka u Mađarskoj, sa stotinama medija pod svojim okriljem, uključujući niz tiskanih novina i časopisa, televizijskih i radijskih postaja i portala.«

Vlada je tu konsolidaciju proglasila »nacionalnim strateškim interesom«, čime su spriječeni bilo kakvi prigovori regulatora.

Iako je KESMA nominalno nezavisna, vode je ljudi bliski vladajućoj stranci. Na čelu joj je Gábor Liszkay, dugogodišnji Orbánov sljedbenik, a u njegovu upravnom odboru sjede zastupnici Fidesza i šefa provladinog think tanka.

Pod njihovim nadzorom, kako saznaje Europska misija za pretraživanje činjenica, KESMA je postala ključni instrument za »koordinaciju sadržaja u cijelom provladinom medijskom carstvu«.

Plodovi te koordinacije jasno su vidljivi u slučaju napada na Átlátszó: Magyar Nemzet, novine koje su objavile neprijateljski nastrojene kolumne usmjerene na Átlátszó, pripadaju KESMA-i. Kao i 19 portala koji su prošli mjesec objavili identičnu priču o Átlátszu.

Ta je epizoda pokazala još dva druga oružja u vladinu arsenalu: tekst za tih 19 priča distribuirala je državna tiskovna agencija MTI. Drugo, priča se u potpunosti temeljila na konferenciji za medije koju je ranije tog dana održao Građanski sindikalni forum (CÖF), nevladina organizacija najpoznatija po organizaciji niza provladinih marševa diljem zemlje.

Ne treba iznenaditi da ta organizacija prima državna sredstva – kao što ih dobivaju i medijske kuće KESMA-e.

Takvo financiranje jedna je od glavnih vladinih taktika za davanje prednosti jednoj strani. Za razliku od nezavisnih medija, koji se često bore za financijski opstanak, mediji naklonjeni Orbánu i rutinski imaju koristi od državnih reklamnih kampanja koje guraju novac u njihove džepove dok promoviraju izrazito političke poruke. Takvu strategiju Bodoky opisuje kao »prikriveni način subvencioniranja KESMA-nih [medija] novcem poreznih obveznika«.

Mérték, mađarska organizacija za nadgledanje medija, već godinama podnosi detaljne pritužbe Europskoj komisiji na ovu temu. U najnovijem izvješću utvrđeno je da je 86 posto svih državnih sredstava za oglašavanje u 2020. godini otišlo »nedvosmisleno« provladinim medijima.

Gdje je, onda, bila Europska unija?

U očima mnogih promatrača, EU je već kriv za subvencioniranje Orbánova antidemokratskog zaokreta unatoč brojnim opsežnim novinarskim istraživanjima i godinama analize koji objašnjavaju kako njegove pokroviteljske mreže iskorištavaju europski novac.

Na primjer, tvrtka koju vodi Orbánov zet dobila je ugovore koje je djelomično financirao EU za postavljanje LED-ulične rasvjete u gradovima diljem Mađarske kojima upravlja Fidesz. U drugom sektoru vlada je na aukciji prodala goleme čestice državne zemlje Orbánovim članovima obitelji i suradnicima, pomažući im da se kvalificiraju za poljoprivredne subvencije EU-a.

»Režim preživljava i hrani se usmjeravanjem sredstava EU-a pod kontrolu stranačkih lojalista i ljudi koji podržavaju režim«, rekao je R. Daniel Kelemen, politolog sa Sveučilišta Rutgers.

»EU tvrdi da želi promicati demokraciju u Europi i diljem svijeta, ali zapravo je nenamjerno postao veliki financijer autokracije«, dodao je. »Novac EU-a djelovao je poput prokletstva resursa, potičući rentijersko ponašanje.«

Nakon godina besplodnih pravnih natezanja, EU je nedavno poduzeo relativno odvažan korak zamrzavanja milijardi eura koji su Mađarskoj trebali pripasti kroz nekoliko mehanizama pomoći, navodeći niz problema s tamošnjom demokracijom.

Uza sve veći pritisak na proračun, Orbánova vlada učinila je ustupke, uključujući to što je nedavno nekoliko ministara podnijelo ostavke na pozicije u zakladama koje nadziru javna sveučilišta, među ostalim zbog pritužbi EU-a o neprimjerenom političkom utjecaju na visoko obrazovanje.

Mađarske organizacije koje se zalažu za ljudska prava i transparentnost javne uprave kažu, međutim, da je njihova zemlja postigla mali sveukupni napredak u vladavini prava, a stručnjaci najavljene promjene opisuju kao uglavnom površne. »Možemo očekivati lažne reforme«, tvitala je Kim Lane Schepperle, profesorica sociologije i međunarodnih odnosa na Sveučilištu Princeton. »Jedino je pitanje hoće li se [Europska] Komisija prevariti.«

Bez obzira na ustupke koje Bruxelles može izvući po pitanju demokracije, zarobljavanje mađarskog medijskog krajolika još nije na dnevnom redu. EU je javno kritizirao pristup Orbánove vlade brojnim važnim pitanjima, kao što su vladavina prava i korupcija, akademske slobode, tretman izbjeglica i LGBT-prava – ali jedva da je spomenula slobodu medija.

»Mediji nisu dio dogovora«, rekao je Szalay. »Bruxelles zna za problem. […] Ali samo promatra. Kao u kinu, uz kokice.«

Značajna inicijativa je Europski zakon o slobodi medija, predložena uredba na razini EU-a osmišljena za jačanje transparentnosti vlasništva nad medijima i borbu protiv političkog uplitanja.

Na prvi pogled, čini se da je zakon koji je namijenjen »zarobljavanju medija« upravo ono što Mađarskoj treba. Ali Agnes Urban, ekonomistica iz Mértéka, kaže da to neće biti dovoljno. »Vrlo je korisno spriječiti druge zemlje da krenu u neliberalnom smjeru«, kaže ona. »To, međutim, ne rješava probleme postojećih neliberalnih sustava poput Mađarske.«

Na primjer, kaže ona, ako bi Zakon zahtijevao da se direktori javnih servisa biraju otvoreno, u Mađarskoj je »apsolutno lako upravljati otvorenim natječajem tako što će pobijediti vladi naklonjena osoba «.

Osim toga, iako bi Zakon zahtijevao od zemalja EU-a da budu transparentne u načinu na koji dodjeljuju državni novac za oglašavanje, on također kaže da to ne utječe na postojeća pravila javne nabave.

»Vjerojatno se podrazumijeva da već postoji transparentnost u procesu javne nabave – dakle, problem je riješen«, kaže Urban. Ali proces u Mađarskoj je problematičan jer se veliki dio državne potrošnje za oglašavanje kanalizira kroz privatne konzorcije koji su u neformalnoj vezi s Fideszom.

»U osnovi, tajna mađarskog neliberalnog sustava je u vrlo malim detaljima«, kaže ona. »I nije moguće stati na kraj ovakvim vrstama neliberalnih praksi putem ove vrste zakona.«

S obzirom na to koliko su daleko stvari otišle, već je teško zamisliti kako bi Orbánova dominacija mogla biti ozbiljno dovedena u pitanje. Na izborima u travnju 2022. godine njegovi protivnici iz cijelog političkog spektra ujedinili su se u zajedničkim naporima da ga svrgnu s vlasti. Rezultat je bila dojmljiva pobjeda Fidesza, koju je čak i inače suzdržana novinska agencija Reuters opisala kao »razornu«.

Čelnik oporbenog saveza naveo je državnu dominaciju nad medijima kao ključan razlog poraza: »Znali smo da će ovo biti neravnopravan teren.«

U ovom okruženju, kaže Bodoky, čak i neke od Átlátszóvih najtežih priča imaju mali utjecaj.

»Naše izvještavanje ne dopire uvijek do publike [jer] većina mainstream-medija ne želi citirati, niti nastaviti politički osjetljive ili kontroverzne priče«, kaže. »Osjećamo se marginalizirani i potpuno nadjačani.«

»Jedan od naših bivših starijih novinara sada je vozač kamiona, i to nakon što je godinama izvještavao o mutnim poslovima Orbánova zeta bez ikakvog [učinka].«

Pitanje je koliko će još neujednačenosti biti. Što je Orbánova moć trajnija, to će imati više poluga na raspolaganju stvarajući začarani krug za koji je teško vjerovati da će se odmotati. Ako se nešto želi promijeniti, vanjski akteri morat će smisliti kako napraviti pritisak.

Ali Bodoky se još nada.

»Nijedna autokracija ne traje vječno«, kaže Bodoky. »Dok god je Mađarska članica EU-a i NATO-a, postoji mogućnost da se to dogodi za mog života.«