Anuška Delić, Ante Pavić, Matej Zwitter

—

Fiktivne transakcije kojima se izbjeglo plaćanje PDV-a u Sloveniji krenule su iz hrvatske tvrtke, a benefiti su se skupljali u slovenskoj tvrtki koja je tada bila u vlasništvu poduzetnika Romana Stropnika. On je poslovanje kasnije preusmjerio na tvrtku u Belizeu u kojoj je bio stvarni vlasnik, otkrivaju Pandorini dokumenti

Slovenska je policija u ožujku ove godine u suradnji s bosanskohercegovačkom i hrvatskom provela pretres stanova i vozila osam osumnjičenika za pomoć u zloupotrebi položaja u trgovačkim društvima povezanim s mrežom za pranje novca i porezne utaje koju, sumnja se, navodno predvodi savjetnik slovenskog premijera Janeza Janše[IB1] , poduzetnik Rok Snežič.

Među osumnjičenima je bila i Dijana Đuđić, bosanskohercegovačka državljanka koja je, prema nalazima slovenske financijske inspekcije, preko tamošnje tvrtke Družba ŽML pomogla u utaji poreza na dodanu vrijednost (PDV) druge slovenske tvrtke, Poštajner. 

Poštajner je predvodio slovenski poduzetnik Roman Stropnik, koji je prema nalazima inspektora zapravo kontrolirao i Družbu ŽML da bi u svojoj tvrtki na temelju fiktivnih računa na kraju neopravdano odbio ulazni PDV. Nije jasno kako je točno Stropnik povezan s mrežom koju navodno predvodi njegov prijatelj Snežič, a sam kaže da s njim ne posluje.

Cijeli lanac fiktivnih transakcija Družbe ŽML krenuo je, međutim, iz Hrvatske, u ovdašnjoj tvrtki Betnava, koja je tada bila u vlasništvu direktora Igora Božića, slovenskog državljanina iz Šentjura, a Stropnikova bliskog suradnika i prijatelja.

 ŽML-u je bila namijenjena uloga »missing tradera«, dakle papirnate tvrtke koja ne plaća PDV. Kako su to formulirali slovenski financijski inspektori, »osnovana je da bi se omogućila zloupotreba sustava PDV-a i nezakonito stjecanje javnih sredstava«. 

Stropnikova se tvrtka Poštajner bavila prodajom proizvoda za gradnju i obnovu kuća do stečaja 2018. godine, kada je njezine djelatnosti prenio na slovensku tvrtku Pro International, koju je do tada tajno preuzeo preko Belizea, pokazuju Pandorini dokumenti.

Pandorini dokumenti također otkrivaju i kako je Stropnik 2017. godine postao vlasnik tvrtke u Belizeu, koja je 2018. već poslovala preko računa u banci na karipskom otočju Sveti Vincent i Grenadini. Tako je mogao nastaviti biznis daleko od očiju poreznih inspektora.

 Hrvatske selidbe

Đuđićeva je Družbu ŽML preuzela na proljeće 2016. godine, kada je izbjegavanje oporezivanja završilo, no tvrtka je pola godine kasnije na prijedlog slovenske države završila u stečaju. Porezna uprava u Celju utvrdila je da tvrtka nije plaćala PDV »tijekom cijelog razdoblja poslovanja«, od 2013. godine do ožujka 2016.

 Đuđić nije bila zainteresirana za postupak pa stečajna upraviteljica nije ni mogla preuzeti poslovne knjige tvrtke te je stečaj ubrzo završio bez raspodjele imovine vjerovnicima. Imovine, naime, nije ni bilo.

 Porezni inspektori ustanovili su kako je tijek novca počeo u hrvatskoj tvrtki Betnava, koja je izdavala račune Družbi ŽML, koja ih je, pak, izdavala Poštajneru, da bi taj na kraju »neopravdano ostvario pravo na odbitak PDV-a«.

 Betnava je u Hrvatskoj bila jedini dobavljač Družbi ŽML. I na kraju nije doživjela bitno drukčiju sudbinu od Družbe ŽML.

 U 2014. godini registrirao ju je Igor Božić kao društvo za djelatnost trgovine, prijevoza i građenja s minimalnim temeljnim kapitalom od 20.000 kuna. U tri godine postojanja Betnava je promijenila tri poslovne adrese.

 Na prvoj njezinoj adresi u Samoboru tada je bila prijavljena i računovodstvena tvrtka Bisa servis.

Ivana Arežina, vlasnica i direktorica Bisa servisa, kaže da se ne sjeća ni Božića ni Betnave i da je to vjerojatno bilo u vrijeme kada je direktorica i vlasnica servisa bila njezina majka. Potvrdila je, međutim, da je očito kako je Božić koristio tu adresu samo kao poslovnu te da na njoj nije imao fizički ured.

Na toj je adresi tvrtka bila manje od pola godine, a onda ju je Božić prebacio u Zagreb, da bi adresu kasnije opet promijenio.

»Iz tvrtke RPF-K zamolili su me da na njihovoj adresi prijavim još jednog ‘stanara’«, kazao nam je Franz Letica, vlasnik zgrade u Zagrebu u kojoj iznajmljuje poslovne prostore nekolicini poduzeća pa tako i knjigovodstvenom servisu RPF-K.

Karmen Imbrišak, prokuristica knjigovodstvenog servisa, isprva se nije mogla sjetiti ni Betnave ni njezina vlasnika Božića. Naknadno je, međutim, javila Oštru kako je u svojoj arhivi ipak pronašla podatak da im je od polovice 2015. godine Betnava bila klijent nepunih godinu dana.

»Ako je tako kratko bio kod nas, onda nešto nije bilo u redu – ili s knjigama ili s plaćanjem«, tvrdi Imbrišak, koja nije sigurna je li ikad upoznala Igora Božića kao svoga klijenta i sustanara.

Ni na toj adresi nije imao fizički ured, nego ju je koristio samo kao poslovnu, odnosno poštansku.

Imbrišak dodaje kako nije tako neuobičajeno da je klijent prijavljen na adresi njegova knjigovodstvenog servisa, ali nije znala reći da li još koji klijent iznajmljuje njihovu adresu.

Prema nalazima slovenskih poreznih inspektora koje je opisala stečajna upraviteljica Družbe ŽML, hrvatska Betnava toj je tvrtki izdavala fiktivne račune, da bi se utajio PDV. Slično pokazuju i poslovni podaci obiju tvrtki.

Betnava je u 2014. godini izvijestila o 380.000 eura prihoda, a Družba ŽML da je u istoj godini nabavila robu za 381.000 eura. Godine 2015. Betnava je imala 682.000 eura prihoda, a Družba ŽML potrošila je 717.000.

Nakon 2015. godine Betnava je prestala objavljivati poslovne izvještaje. Samo dan prije pokretanja stečaja na prijedlog Fine, potkraj rujna 2017. godine Božić je tvrtku prenio na bosanskohercegovačkog državljanina Ognjena Vasiljevića.

Prema nalazima Fine, Betnava tada nije imala ni zaposlenih, ni imovine, ni novca na bankovnom računu.

Sabina Lalić, stečajna upraviteljica Betnave, nije se uspjela sjetiti slučaja pa je zbog toga odmah zaključila kako je očito bila riječ o skraćenom postupku. A on se pokreće kada je tvrtka 120 dana u blokadi i kada je izvjesno da nema novca ni za platiti trošak postupka.

»Ne sjećam se konkretnog slučaja, ali se najčešće može zaključiti da tvrtka dulje vrijeme nije ni poslovala kada tako dugo nema novca na računu«, kaže Lalić.

Budući da se vjerovnici nisu javili u zakonskom roku od 45 dana od otvaranja postupka, trgovački sud u Osijeku, kojem je slučaj prebačen zbog opterećenosti zagrebačkog trgovačkog suda, u rujnu 2017. godine donosi rješenje kojim se zaključuje stečaj Betnave.

Lalić kaže da nakon svakog završenog postupka dokumentaciju šalje u Poreznu upravu, koja bi na temelju toga trebala analizirati i istražiti tvrtku.

Odgovor poreznika još čekamo.

Iz Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) odgovorili su nam da, prema zakonskim odredbama, ne daju informacije o istragama. U Državnom odvjetništvu bili su nešto rječitiji, ali su nam kratko rekli kako se s točnim brojem predmeta moramo obratiti nadležnom državnom odvjetništvu.

U Belize!

Stropnik je u studenom 2017. godine nastavio poslovanje preko Belizea, pokazuju Pandorini dokumenti. Tamo je preuzeo tvrtku Pro International, koju je šest mjeseci ranije osnovao njegov poslovni partner Milan Strnad, javnosti nepoznat poduzetnik.

U kolovozu 2017. godine, prema računu agenta za registraciju SFM-a, Strnad je odlučio da Pro International treba bankovni račun na karipskom otoku Sveti Vincent i Grenadini. Tada su započeli i postupci prijenosa vlasništva Pro Internationala na Stropnika.

U to je vrijeme Strnad SFM-u poslao pismo preporuke u kojem je Stropnika opisao kao dugogodišnjeg partnera koji će preuzeti tvrtku. 

SFM je promjenu stvarnih vlasnika i otvaranje računa na Svetom Vincentu naplatio Stropniku. On je 2018. godine odlučio kako će tvrtka taj račun otvoriti u Euro Pacific Bank Limited, banci na Svetom Vincentu.

Stropnik, poduzetnik iz Šoštanja imao je velike planove s belizeanskom tvrtkom. Očekivao je milijun eura prihoda u prvoj godini, dva milijuna u idućoj i tri milijuna u trećoj godini, objasnio je u poslovnom planu koji je proslijedio agentu SFM-a.

U planu je također naveo da će se tvrtka baviti preprodajom potraživanja u građevinskom sektoru te najavio da će budući dugoročni partneri biti slovenske tvrtke Skipp Gradnje, Arhimont i GH Holding.

Stropnik je Oštru u telefonskom razgovoru rekao da od tih planova »nije bilo ni jednog eura, nije bilo ničega, ni prometa«. Tvrdio je kako je Pro International prodao prije godinu ili dvije, ali nije želio otkriti identitet kupca.

Pandorini dokumenti, međutim, pokazuju da je SFM izdavao račune Stropniku najmanje do ožujka 2019. godine, kada je on do travnja 2020. produžio usluge registracijskog agenta, među njima i usluge pružanja poslovne adrese za Pro International.

Na pitanje zašto mu je to potrebno ako tvrtka nije poslovala, Stropnik nije odgovorio.

Danas je belizeanski Pro International vlasnik istoimene slovenske tvrtke koja se bavi isporukom građevinskog materijala i koristi istu web-stranicu postajner.si kao i Stropnikova bankrotirana tvrtka Poštajner. Stropnik je inzistirao da direktor slovenskog Pro International djeluje »prema uputama vlasnika« i da sam nije taj vlasnik.

Diana Đuđić nije odgovorila na pitanja Oštra. Igoru Božiću nismo uspjeli ući u trag. Roman Stropnik odgovorio je na pitanja u telefonskom razgovoru, a zatim je zamolio novinara Oštra da mu pošalje izjave na autorizaciju. Na kraju je izjavio kako ne namjerava »potvrditi sadržaj mojih navodnih objašnjenja u nastavku, ali prije svega zaključujem svaku komunikaciju s vama«.

U istraživanju ove priče sudjelovali su i Amra Džonlić (ID OCCRP), Aladdin Abdagić (CIN) i Samo Demšar (Oštro, Slovenija).

Ovu istraživačku priču podržao je fond Investigative Journalism for Europe (IJ4EU)