Ante Pavić, novinari projekta Recovery Files

—

Države članice EU-a i Europska komisija pregovarale su iza zatvorenih vrata o tome kako će potrošiti stotine milijardi iz fonda za oporavak od pandemije Covida 19. Novinari, međutim, ni danas ne mogu saznati na temelju čega su raspravljali  

»Plan oporavka i otpornosti treba nam pomoći da što prije prebrodimo krizu«, kazao je premijer Andrej Plenković u travnju prošle godine predstavljajući Hrvatskom saboru sažetak Nacionalnog plana otpornosti i oporavka (NPOO) za 2021. do 2026. godine. »Želimo izazove pretočiti u prilike.«

Europska komisija i nacionalne vlade prošle su godine iza zatvorenih vrata mjesecima pregovarale o podjeli 724 milijarde eura iz Mehanizma za oporavak i otpornost, iz kojeg je za Hrvatsku upravo preko NPOO-a rezervirano 6,3 milijarde eura bespovratnih eura kako bi se ublažili ekonomski šokovi uzrokovani pandemijom.

Sažetak hrvatskog Plana usvojen je u Saboru potkraj travnja prošle godine, a dokument je u cijelosti objavljen tek u srpnju nakon što ga je odobrila Europska komisija. Pojedine zemlje poput Poljske i Mađarske još čekaju odobrenje svojih planova. 

Ipak, zajedničko većini zemalja, kao i Europskoj komisiji, jest da se suočavaju s problemom transparentnosti, odnosno javnog otkrivanja detaljnih informacija o tome na koji način i o čemu su mjesecima raspravljali daleko od javnosti.

Članovi međunarodnog istraživačkog novinarskog tima okupljenih u projektu Recovery Files, među kojima je i Oštro, naišli su samo na prepreke i opstrukcije pokušavajući ostvariti pravo na pristup dokumentima koji bi trebali rasvijetliti kako se dogovarala raspodjela i korištenje novca iz masivnog fonda.

Recovery Files je novinarski projekt europskih istraživačkih novinara koji se bavi istraživanjem EU-fonda za oporavak, najvećeg EU-fonda ikad. Predvodi ga nezavisan nizozemski medij Follow the money. Recovery Files podupire IJ4EU.

»Novinari i drugi građani trebali bi moći kontrolirati kako se novac raspodjeljuje i troši«, rekla je Helen Darbishire, izvršna direktorica Access Info Europe, organizacije koja se zalaže za ostvarenje prava na pristup informacijama diljem Europe.

»Ako nemamo odgovornost, imat ćemo skandale jer će prije ili kasnije doći do zloupotrebe«, objasnila je Darbishire za Recovery Files. »A to će narušiti povjerenje javnosti, što šteti europskoj demokraciji. Ako se ta sredstva planiraju za spašavanje europske demokracije, jasno je da je transparentnost ključ za to.«

Bez službenih sastanaka

Glavnu ulogu u izradi Vladina plana imao je Ured predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. Tako smo od Vlade zatražili da prema Zakonu o pravu na pristup informacijama dostavi sve informacije, uključujući korespondenciju s trećim osobama koji su sudjelovali u izradi Plana kao i dokumente koji su se koristili za tu priliku. 

Uputili su nas na poglavlje dokumenta »Proces konzultacija«, koji se nalazi pri kraju više od tisuću stranica hrvatskog Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO).

U njemu se nabrajaju sastanci »sa zainteresiranom javnošću« koji su se uglavnom svodili na prezentaciju sažetog plana. 

Uz to, ni u Vladinim odgovorima ni u dokumentima koje nam je dostavila, nema detaljnih informacija o sastancima s predstavnicima Svjetske banke. Naime, iz njezina ureda u Hrvatskoj su Oštru potvrdili da su joj se hrvatske vlasti još u studenom 2020. godine obratile za podršku u pripremi NPOO-a, što je Banka i prihvatila. 

Također, Vlada Oštru nije poslala detaljne informacije o sastancima s predstavnicima Međunarodnog monetarnog fonda, koji je sa Svjetskom bankom radio  procjenu Plana.

Ni pojedini članovi europskog tima Recovery Files nisu prošli ništa bolje. Vlada u Berlinu pod novim kancelarom Olafom Scholzom odbila je pristup svim dokumentima o pripremi njemačkog plana radi zaštite »međunarodnih odnosa«.

U Mađarskoj novinarka nije dobila ni potvrdu o primitku zahtjeva za pristup informacijama, a kamoli pristup traženim dokumentima.

Finska, danska i švedska vlada su, s druge strane, osigurale uvid u značajan broj dokumenata. Vlada u Helsinkiju poslala je više od tisuću dokumenata, uglavnom memorandume, prezentacije i e-mailove. 

Posjeti Komisije 

Predstavnici Europske komisije su u travnju prošle godine pozvali različite društvene aktere u Hrvatskoj kako bi čuli njihova mišljenja o hrvatskom prijedlogu Plana oporavka, potvrdili su nam Miljenka Kuhar iz udruge Društvo za oblikovanje održivog razvoja te Krešimir Sever iz Nezavisnog sindikata Hrvatske. 

Miljenka Kuhar rekla je za Oštro da je bila na sastanku s predstavnicima Europske komisije u travnju prošle godine. Ti su sastanci, kako je rekla, bili »fluidni« te je predstavnike Komisije zanimalo njihovo mišljenje o Planu oporavka. 

Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata potvrdio je za Oštro kako su i njihovi predstavnici bili u travnju pozvani na iste konzultacije, ali da nisu vidjeli smisao tih sastanaka jer je hrvatska vlada do tada objavila samo sažetak Plana. »Nismo imali dovoljno informacija o tome o čemu bismo trebali raspravljati«, rekao je.

Hrvatski sabor glasao je u travnju prošle godine tek o sažetku, što su kritizirali i pojedini članovi opozicije. No zastupnici parlamenata u najmanje sedam država uopće nisu imali prilike glasati o nacionalnim planovima, čak ni o sažecima.

Naime, u nekim državama je plan o oporavku vladin akt jer se naslanja na nacionalne planove reformi koje donose vlade bez potrebe da ih potvrde parlamenti. Tog je stava i hrvatska Vlada, koja je u odgovoru Oštru poručila: »Neovisno o činjenici da predmetni akt predstavlja akt Vlade, održana je i rasprava na plenarnoj sjednici Hrvatske vlade.«

Europska se komisija, međutim, pokazala ne baš susretljivom prema novinarima. Gotovo svi novinari Recovery Filesa prošli su slično iskustvo prilikom podnošenja zahtjeva za dokumentima koji se tiču pregovora 15 nacionalnih vlada i Komisije u vezi s Mehanizmom za oporavak i otpornost.

Oštro je tako poslalo upit Komisiji o detaljnim informacijama koje se tiču procjene hrvatskog plana još u studenom prošle godine, ali informacije do danas nismo dobili. Komisija nam je tek u nakon drugog zahtjeva obećala kako ćemo dobiti dio dokumenata, ali i da će joj trebati više od zakonskih 15 radnih dana.  

Primjerice, novinaru i članu tima Recovery Files Attili Biru iz Bukurešta, koji je zatražio dokumente, Komisija je odbila otkriti znatan broj dokumenata vezanih uz ocjenu rumunjskog programa. Ako bi ih otkrili, ugrozili bi »klimu međusobnog povjerenja« s rumunjskim vlastima i »zaoštrili radne odnose«, tvrdila je Komisija.

U slučaju Danske, Komisija se također suprotstavila otkrivanju značajnog broja dokumenata jer bi to inače »zaoštrilo radne odnose između Europske komisije i danskih nacionalnih tijela«.

Helen Darbishire iz organizacije Access Info Europe objašnjava da ovaj refleks dolazi iz starog razumijevanja EU-a kao »diplomatskog kluba«, a ne kao zakonodavnog tijela. »Ideja zatezanja odnosa je smiješna jer ne možete koristiti koncept međunarodnih odnosa unutar EU-a.«

Međutim nacionalne vlade, poput rumunjske, danske i njemačke, suprotstavile su se tome da Komisija dostavlja dijelove dokumenata.

Instituciji EU-a uskraćivanje pristupa dokumentima dopušteno je samo ako bi otkriće traženih dokumenata narušilo određeni javni interes ili privatnost pojedinca. Uredba EU-a o pristupu dokumentima navodi moguće iznimke koje Komisija može koristiti, na primjer, ako bi otkrivanje dokumenata »potkopalo proces donošenja odluka« europske institucije osim ako za otkriće postoji veliki javni interes.

U odgovorima novinarima Recovery Filesa Komisija je često koristila tu iznimku. »Otkrivanje traženih dokumenata ugrozilo bi zaštitu postupka donošenja odluka Komisije jer bi otkrilo stavove i opcije politike koje se trenutno razmatraju«, objasnila je Komisija.

No Komisija je koristila isti argument za dokumente o planovima koji su već odobreni, kao što je bio slučaj s hrvatskim. 

Stoga će naša pitanja o tome što se zaista događalo iza zatvorenih vrata za sada ostati bez odgovora.

Ovaj novinarski istraživački projekat podržan je fondom Investigative Journalism for Europe (IJ4EU).