Anuška Delić, Matej Zwitter, Maja Čakarić, Mašenjka Bačić

—

Navodnu zločinačku organizaciju, koja je preko Slovenije u Hrvatsku uvezla 86 luksuznih automobila i utajila najmanje dva milijuna eura, navodno su predvodili slovenski državljani. U siječnju ove godine uhićeni su članovi ove navodne kriminalne organizacije. Novinari portala Ostro.si uz pomoć dokumentacije koju su dobili rekonstruirali su kako je skupina djelovala te tko je bio u nju uključen

Marko Hribovšek napisao je mejl pun gramatičkih pogreški. Iz teksta poruke vidljivo je da mu se jako žurilo. Njegovom klijentu trebala je tvrtka u Velikoj Britaniji. Hribovšeku to nije bio prvi put da u ime klijenta otvara tvrtku u Velikoj Britaniji pa je uz poruku priložio i kopiju putovnice te dokaz o prebivalištu.

Mejl je bio poslan Oliveru Hartmannu, tadašnjem direktoru za razvoj poslovanja u Formations Houseu, jednoj od brojnih britanskih tvrtki, koje, između ostalog, pomažu stranim državljanima da osnuju druge tvrtke u toj zemlji te u njihovo ime njima upravljaju.

Tvrtka Formations House našla se u središtu međunarodnog novinarskog istraživačkog projekta #29Leaks, nakon što su iz ove tvrtke “procurili dokumenti”, a 20 medija iz 16 zemalja, među njima i Oštro.si iz Slovenije, nekoliko mjeseci je radilo na njihovoj analizi. Dokumente, odnosno 131 gigabajt podataka, među kojima su i mejlovi Formations Housea, pribavili su aktivisti koji se kriju iza imena Distributed Denial of Secrets. Oni su ih dali novinarskoj istraživačkoj mreži OCCRP, koja ih je podijelila sa svojim medijskim partnerima.

Charlotte Pawar, sadašnja vlasnica Formations Housea, novinarima je putem mejla kazala kako su njenoj tvrtki ukradeni dokumenti te da su bili predmetom ucjena. No više od toga nije željela objasniti.

Na hrvatsko-slovenskom primjeru vidljivo je da Formations House nije provjerila svog klijenta. Osoba za koju je Hribovšek želio osnovati britansku tvrtku u tom je trenutku bila na slovenskom sudu optužena za prijevaru, no čini se da Hartmann za to nije previše mario.

Osim toga, novinari su otkrili kako je pravo ime Olivera Hartmanna zapravo Syed Rizwan Ahmed te da je za londonsku tvrtku radio iz svog malog ureda u Pakistanu. Na pitanje novinara OCCRP-ove podružnice The News iz Pakistana, Hartmann je odgovorio kako nije bilo na njemu da vrši dubinsku provjeru potencijalnih klijenata. Rekao je, da uvijek provjerava osnovnu dokumentaciju klijenta, ali da nije kvalificiran da ih dubinski istražuje. Tvrdio je i da nikad nije naišao na “sumnjive klijente”.

Tvrtka koja će pokrasti državu

Bio je 18. srpnja 2016. godine kada je Hribovšek napisao mejl Hartmannu. Dokumenti koje Oštro.si ima u posjedu pokazuju da je na liniji Ljubljana - Brežice - Zagreb bilo napeto.

Prema dostupnim informacijama, već tada su u tijeku bile pripreme za operaciju uvoza luksuznih automobila u Sloveniju i Hrvatsku, koja će se razotkriti u siječnju 2019. godine. Tada, dvije i pol godine od početka uvoza automobila, u koordinirani akciji hrvatske i slovenske policije na ispitivanje su bili dovedeni osumnjičeni. Prema pisanju portala Siol.net, u Sloveniji se sumnjiči 11 Slovenaca, dva Hrvata i dvije slovenske tvrtke. U Hrvatskoj pak, prema dokumentu, koji posjedujemo, USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta) je donio rješenje o istrazi šest slovenskih, četiri hrvatska državljana te pet hrvatskih tvrtki.

Prema procjenama hrvatske porezne uprave, ovim poslovima hrvatski proračun je oštećen za najmanje 2.2 milijuna neplaćenog poreza. Prema neslužbenim informacijama iz Slovenije, šteta za proračun ove zemlje još uvijek nije poznata.

Prema spomenutom dokumentu USKOK-a, navodnom zločinačkom organizacijom upravljao je prvoosumnjičeni Matija Iskra te drugoosumnjičeni Tomaž Stopar. 

Upravo je za Matiju Iskru Hribovšek 2016. godine putem Formations Housea osnovao tvrtku u Velikoj Britaniji. Prema mejl korespondenciji, koju imamo u posjedu, prvo se raspitivao o osnivanju tvrtke u SAD-u. No prema nama dostupnim podacima, na kraju se odlučio samo na osnivanje tvrtke SAPP UK Limited sa sjedištem u Londonu.

Hartmannu je dostavio kopiju Iskrine putovnice te njegov dokaz o prebivalištu. 

Kao dokaz o prebivalištu, podnio je račun odvjetnika Boštjana Penka u kaznenom predmetu iz 2015. godine na kojem se nalazi adresa Matije Iskre. Radilo se o poslovnoj prijevari zbog koje je Iskra osuđen 2017. godine u Ljubljani. Njegov odvjetnik Penko podnio je žalbu te je Iskra oslobođen, a tužitelj upućen na građanski postupak.

No iz Formations Housea, kako pokazuju mejlovi, nisu reagirali na činjenicu da se nad Iskrom u tom trenutku provodi kazneni postupak. U roku od nekoliko dana za Iskru je otvorena tvrtka u Velikoj Britaniji, a Hartmann nije Hribovšeku postavljao pitanja niti u vezi s računom odvjetnika Penka, niti ga je zanimao razlog osnivanja SAPP UK-a.

Formations House nije imala zakonsku obavezu provjeravati Iskru. No, kako je objasnio Ray Blake, britanski stručnjak za usklađenost financijskog poslovanja sa zakonima, prilikom registracije novih tvrtki za klijente, agencije poput Formations Housea u idealnom slučaju provjeravale bi pozadinu klijenata kako bi bili sigurni da suradnja s njima ne predstavlja rizik u smislu narušavanja ugleda.

“Moglo bi se reći da Formations House ima značajan apetit za riskiranje što sada ima predvidive posljedice za njihov ugled”, rekao je Blake.

Stari znanci na putu

Mjesec dana nakon što je osnovana, tvrtka SAPP UK preuzela je tvrtku AL-CAP d.o.o. registriranu u Hrvatskoj. Ona se danas nalazi na popisu pet tvrtki za koje USKOK sumnja da su oštetile hrvatski proračun neispravnim uvozom automobila. Da bi to uspjela napraviti grupa je navodno krivotvorila službene dokumente hrvatske porezne uprave.

Pomoću prikupljenih dokumenata uspjeli smo djelomično rekonstruirati tijek novca i način na koji je 86 automobila luksuznih marki prevezeno iz Njemačke preko Slovenije do Hrvatske. Osim toga, otkrili smo i vezu s grupom “orionovci”, koju je 2012. godine razotkrio Delo. Ne samo da su koristili jednake metode kao i ova skupina, već se i neke iste osobe pojavljuju u pozadini ovog slučaja.

Među njima je i ozloglašeni ljubljanski poduzetnik Rok Furlan, zvani Tyson, svojevrsni “veteran” sumnjivih uvoza automobila. Prema pisanju neprofitnog portala Podcrto.si, protiv Furlana se vodi devet kaznenih prijava za utaju poreza, krivotvorenje dokumenata i prijevare.

O ovom slučaju portal Siol.net je pisao u siječnju. Prema njihovim navodima, Furlan je osumnjičen u slovenskom dijelu istrage iste skupine. Taj dio je navodno vodio Tomaž Stopar, Iskrin navodni partner u Hrvatskoj . No USKOK-ov dokument Furlana uopće ne spominje. Čini se da je on tek neizravno uključen u hrvatski dio organizacije. 

Prema USKOK-ovom rješenju o istrazi, od 86 automobila, koji su uvezeni u Hrvatsku, sedam ih je grupi prodala tvrtka The E-Emporium GmbH iz Münchena. Prema podacima iz njemačkog sudskog registra, tvrtku je prvo kontrolirala spomenuta grupa “orionovci”, a onda je 2017. godine direktor postao Rok Furlan.

Način utaje poreza tijekom uvoza luksuznih automobila, koje smo istražili, temelji se na vjerodostojnim dokumentima, no potrebno je naglasiti kako je riječ o predistražnom postupku te sve osobe koje se spominju imaju status osumnjičenih. Protiv njih nije podignuta konačna optužnica te samo sud može dokazati njihovu krivicu.

Prvo i drugo vozilo prelaze granicu

U prosincu 2016. godine Marko Hribovšek bio je opet u žurbi. Pisao je svom kontaktu u Formations Houseu Oliveru Hartmannu da su mu u roku od tri dana potrebni ovjereni dokumenti za tvrtku SAPP UK u Velikoj Britaniji. 

USKOK-ovi istražitelji smatraju kako je upravo ovog mjeseca počela operacija uvoza automobila iz Slovenije u Hrvatsku koja je zbog uhićenja u obje države završila u siječnju 2019. godine.  U Hrvatskoj, Iskru i Stopara sumnjiči se da su u razdoblju od prosinca 2016. do siječnja 2019. godine organizirali i upravljali zločinačkom organizacijom, koja je krivotvorila službene dokumente, otvarala bankovne račune u ime fiktivnih vlasnika tvrtki te obavljala druge radnje kako bi izbjegli plaćanje poreza te drugima omogućili da ga manje plate.

Prema USKOK-ovom dokumentu, grupa je prvi automobil uvezla u Hrvatsku u prosincu 2016. godine, a drugi u siječnju 2017. godine. Riječ je o dva rabljena Mercedesa koja je navodno za kupnju našao Matija Iskra. U Hrvatsku su stigli jednostavnijim načinom nego ostala vozila, koja su i do tri puta preprodavana prije nego što su stigla do krajnjeg kupca.

Prva dva Mercedesa prodana su neposrednije nego ostalih 84 automobila. No, u oba slučaja u prodaju je bila uključena tvrtka AL-CAP 1000, koja je tada bila u vlasništvu britanskog SAPP UK-a.

Prvi Mercedes uvezen je u Hrvatsku nakon što je Tomaž Stopar pripremio navodno falsificiranu fakturu za slovenske tvrtke Sigroup koja je navodno automobil prodala hrvatskoj tvrtki AL-CAP 1000 za 31.000 eura. Tako je automobil uvezen u Hrvatsku na papiru.

Nakon toga su Stopar i Mario Čabraja, jedan od hrvatskih osumnjičenika, navodno organizirali prijevoz u Hrvatsku. Čabraja je potom za krajnjeg kupca  - leasing tvrtku Euroleasing iz Zagreba obavio tehnički pregled. Samo za uvoz ovog automobila, skupina je navodno utajila porez u iznosu od 7979 eura.

Kupnju drugog automobila Mercedesa V 250 CDI, Iskra je dogovorio u Sloveniji s tvrtkom VBKS Leasing. Potom je Stopar u siječnju napravio krivotvoreni  račun na ime slovenske tvrtke Krejs, koja je potom vozilo prodala tvrtki AL-CAP 1000 za 32 tisuće eura. Nakon toga, piše USKOK, automobil je prevezen od Brežica do Zagreba te je navodno s “ovjerenom kopijom krivotvorene slovenske prometne dozvole” izvršen tehnički pregled u Hrvatskoj u ime tvrtke AL-CAP 1000. Mercedes je potom predan OTP Leasingu, a izbjegnuto plaćanje poreza iznosilo je 13.800 eura.

USKOK navodi kako je ovaj Mercedes stigao iz Njemačke. No Oštro.si pronašlo je isti automobil i u dokumentima slovenskog sudskog registra. Mercedes s istim brojem šasije kupila je od VBKS Leasinga u srpnju 2015. godine tvrtka MPO d.o.o. iz Ljubljane. Prema ugovoru, cijena vozila iznosila je 59.500 eura, a trebalo ju je otplatiti u roku od pet godina.

U trenutku sklapanja ugovora o leasingu, tvrtka MPO d.o.o bila je u vlasništvu grupe 5hz3fh, koja se službeno bavila sa sunčanim elektranama, a njom je upravljao Matija Iskra. Nakon četiri mjeseca MPO je preuzela hrvatska tvrtka AL-CAP 1000, koja je u to vrijeme također bila u Iskrinom vlasništvu.

Kako je Mercedes V 250 CDI prodan, saznali smo iz dokumenata o postupku brisanja tvrtke MPO s početka srpnja ove godine koji se nalaze u slovenskom sudskom registru. Naime, vjerovnik tvrtke VB Kärnten Leasing (u ovom slučaju pravni nasljednik VBKS Leasinga) žalio se protiv ove odluke suda Ova tvrtka sudu je dostavila dokaz da je MPO od nje 2015. godine kupio Mercedes te da joj je ostao dužan više od 16.000 eura. Osoba zadužena da preuzme dug u slučaju da tvrtka ne plati bio je Matija Iskra.

Postaja Brežice

Važnu ulogu u uvozu automobila imao je MPO zbog toga što je većina automobila dovedena u salon Brežice prije nego što je išla za Hrvatsku. Spomenuti prodajni prostor nalazi se u Mladinskoj ulici 12, a do siječnja 2019. godine bio je u vlasništvu tvrtke PRO-REM. Tvrtka je danas u likvidaciji, a krajnji vlasnik joj je NLB.

PRO-REM je studenog 2018 objavila javni poziv za predaju obvezujućih ponuda za prodaju nekretninu u Mladinskoj ulici. Tjedan dana prije uhićenja skupine u siječnju 2019. godine prostor je prodan drugom vlasniku za kojeg se čini da nema veze s optuženom skupinom.

MPO je poslovao u ovom salonu, a prije toga njim je upravljala Avtohiša K, gdje je do ljeta 2104. godine prokurist bio još jedan od osumnjičenika sa slovenske strane — brežički poduzetnik Krešimir Filipčič. MPO je registriran kao reklamna agencija, a rabljena vozila oglašavao je na portalu MPO-autopark.eu. Prema USKOK-ovim podacima, njihovi automobili nalazili su se u spomenutom salonu. Prodavali su se po cijenama nižim od tržišnih, a moto tvrtke glasio je: “Mi imao najbolje automobile!” Na oglasima je također stajalo i da je poznata povijest automobila.

Na upit poslan PRO-REM-u o tome tko je bio njihov najmoprimac na adresi Mladinska 12 prije prodaje, iz odnosa s javnošću NLB-a su nam odgovorili kako nisu dužni odgovarati na takve upite. Pošto je PRO-REM došao do spomenute imovine podjelom i otkupom imovine NLB Leasinga, u sudskom registru potražili smo dokumentaciju o tom prijenosu imovine.

Iz službenih dokumenata vidi se kako je autosalon 2013. godine iznajmio Fin-Nep inženiring iz Ljubljane. Tvrtku je pak od 2008. godine kontrolirao Tomaž Stopar, drugoosumnjičeni u navodnoj utaji poreza prilikom uvoza automobila. I Fin-Nep je prodao prema uhodanoj shemi utaje poreza jedan od automobila. U siječnju 2018. godine prodao je rabljeni Mercedes GLA 200D 4matic. Prilikom tog uvoza utajeno je više od 9500 eura poreza.

Prema Uskoku, procjenjuje se da je država ovim nelegalnim uvozima oštećena za najmanje 16,2 milijuna kuna ili 2,2 milijuna eura. Od toga najveći udio čini porez na dodanu vrijednost (9.382.250,00 kuna ili 1,26 milijuna eura), posebni porez za motorna vozila (6.794.691,00 kuna ili 914.734 eura) te naknada za gospodarenje otpadnim vozilima (85.852,00 kuna ili 11.557 eura).

Istražitelji tvrde kako je skupina porez utajila i na način da je falsificirala službene odluke Porezne uprave te Fonda za zaštitu okoliša.

Kako su nestali porezi

Kao što je već objašnjeno, navodni organizatori prijevare, automobile su kupovali u Njemačkoj, a najčešće je to bio Matija Iskra.

U većini slučajeva tvrtke koje su trgovale automobilima pojavile su se samo jednom. Iznimka je tvrtka The E-Emporium GmbH iz Münchena. Ona je u to vrijeme bila u vlasništvu tvrtke iz kruga Orion pod nazivom The E-Emporium Limited iz Velike Britanije, a od prosinca 2017. godine njen direktor je bio Rok Furlan.

No bez obzira na to jesu li prodavači bili u vezi s kupcima, osumnjičeni su automobile navodno kupovali po neto cijeni, tj. bez poreza na dodanu vrijednost. Za prekograničnu trgovinu unutar EU, prodavač ne naplaćuje porez, no dužan ga je naplatiti kupac pri budućoj prvoj preprodaji u svojoj zemlji.

USKOK u rješenju o istrazi navodi kako u slučaju uvoza automobila nije naplaćeno 19 posto njemačkog PDV na prodajne cijene automobila jer ih je konačni kupac vozila u Hrvatskoj trebao platiti (najčešće tvrtka Kapis, d.o.o.). Osumnjičeni su stoga pod istragom zbog kaznenih djela utaje poreza ili carine. Naime, kako se navodi u USKOK-ovom dokumentu, osumnjičeni su prikrili činjenicu da su vozila kupljena u Njemačkoj zbog primjene posebnog postupka oporezivanja marže, što su nam potvrdili i stručnjaci s kojima smo razgovarali.  

Na primjer, ako preprodavač kupi polovni automobil od fizičke osobe, porez je plaćen prilikom prve kupovine. Ponovna prodaja polovnog automobila rezultirala bi dvostrukim oporezivanjem. Stoga preprodavač može platiti porez samo na razliku između prodajne i otkupne cijene ili maržu, a ne na ukupnu vrijednost proizvoda. No takav način plaćanja ne bi se smio primjenjivati u slučaju obične kupovine. Osumnjičena skupina navodno predvođena Stoparom i Iskrom nije imala pravo na posebno oporezivanje jer su automobile kupovali po općim uvjetima u Njemačkoj i drugim zemljama EU.

Prema USKOK-ovom istraživanju upravo je Tomaž Stopar pripremao dokumente pomoću kojih se prikrivalo stvarno podrijetlo vozila te na kojima je predstavljen porez na maržu. On je navodno u ime slovenskih tvrtki, najčešće PT Investu d.o.o., izdavao račune za hrvatskog kupca tvrtku Kapis, navodeći plaćanje poreza po posebnim uvjetima.

Osumnjičeni su, pri tom navodi USKOK, prikrivali činjenicu da je vozilo nabavljeno od njemačkog poreznog obveznika, koji je već odbio izvozni porez. Stoga je hrvatska tvrtka Kapis morala platiti 25 posto poreza na ukupnu vrijednost automobila, no oni su to navodno izbjegavali krivotvoreći fakturu na kojoj je stajalo da se vrši posebno oporezivanje.

No hrvatska porezna uprava smatra da Kapis uopće nije plaćao poseban porez. Zbog sumnje, da sudjeluje u poreznim prevarama, porezna uprava je tvrtki u svibnju 2017. obustavila PDV ID broj. Navodno falsificirani račun bio je onda bio temelj za registraciju vozila u Hrvatskoj. Dok su ga registrirali trebali su predložiti još dvije potvrde - o plaćenom posebnom porezu na motorna vozila i naknadi za gospodarenje otpadnim vozilima.

Te potvrde je, navodi USKOK, prema Stoparovim uputama fabricirao Igor Pintarič, koji je do 2015. godine bio suvlasnik tvrtke za izradu pečata iz Ljubljane.

Nakon registracije u Hrvatskoj, automobil bi najčešće bio prodan drugoj tvrtki, koju su također kontrolirali te su još uvijek imali važeći identifikacijski broj PDV-a, vjerojatno kako bi mogli izdavati račune. Do ožujka 2018. godine to je bila tvrtka AL-CAP 1000, a nakon tog datuma porezna uprava ju je stavila pod kontrolu te je posao prenesen na Doru 10 Prom. Posljednja tvrtka u lancu prodala bi automobil krajnjem kupcu, najčešće putem hrvatske leasing kompanije.

Ljudi s ulice

U USKOK-ovom rješenju o istrazi stoji također kako su Iskra i Stopar u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji preko drugih tražili ljude slabijeg imovinskog i zdravstvenog stanja u čijem su ime potom preuzeli ili osnovali tvrtke, otvorili bankovne račune te sklapali pretplate s pružateljima mobilnih usluga i slično.

Prema podacima iz hrvatskog sudskog registra Doru 10 Prom vodio je direktor Joško Javornik iz Slovenije. U periodu između 2016. i 2018. godine Dora 10 Prom ostvarila je prihod viši od 5.9 milijuna eura, no njen direktor i vlasnik nije imao prebivalište.

U USKOK-ovoj dokumentaciji nalazi se potvrda Policijske uprave Novo mesto u kojoj piše da je Javornik “osoba lošeg financijskog statusa, koja živi u Centru za socijalnu skrb u Ljubljani, Tržaška cesta 40”. Tamo su prijavljene osobe, koje nemaju stalne adrese.

Jedan čovjek iz Velikih Lašča, koji je želio ostati anoniman, rekao nam je da su Javornika tamo na više navrata pokupili s automobilom hrvatske registracije i odveli ga potpisivati dokumente u zamjenu za novac. U tom kraju zovu ga — Direktor.

Kada smo ga kontaktirali, sve je zanijekao. Rekao je da zna da je bio direktor u nekoj tvrtki jer ga je netko nazvao prije dvije godine i tako mu rekao. Dodao je i da ga nikad nije došao tražiti automobil s hrvatskom registracijom, ali da ga je jednom dok je šetao uz cestu zaustavio BMW s hrvatskim registracijskim pločicama i upitao ga gdje ide te potom nastavio voziti. Rekao je i da javnog bilježnika nije vidio otkako se razveo od žene. “Direktorom” ga zove jedan poznanik i nitko više. Negirao je i da je od ikoga primio novac.

No izjave mještana u skladu su s USKOK-ovim nalazima da je hrvatski osumnjičenik Mario Čabraja najmanje 17 puta Javornika doveo u Zagreb radi registracije automobila. Što se tiče osoba koje su pritom iskorištene, istražitelji navode da su isti primili između 50 i 300 eura.

Tvrtku Kapis koja je duže vrijeme bila prvi kupac u Hrvatskoj od ožujka 2016. godine vodio je Džema Ibraimov iz Srbije. USKOK je utvrdio da Ibraimov u inkriminiranom periodu, odnosno kad je tvrtka Kapis d.o.o. izdavala račune, punomoći i sl. uopće nije bio u Hrvatskoj. U ovu zemlju pokušao je ući u studenom 2017. godine, no zaustavljen je na granici jer ima zabranu ulaska. U vrijeme dok su se uvozili auti na Kapisov račun stiglo je više od milijun eura prihoda. Novinari nisu uspjeli doći do Ibraimova.

Puno aktivniji bio je hrvatski direktor Željko Malić iz okolice Zagreba koji je u periodu kad su se automobili uvozili bio direktor nekoliko tvrtki povezanih s osumnjičenom skupinom. Bio je direktor britanskog SAPP UK-a, najmanje dvije slovenske tvrtke te četiri hrvatske. Među njima je i AL-CAP 1000, gdje je Malić bio i direktor i član.

Ta tvrtka je u navedenom periodu ostvarila dobit od gotovo 6,2 milijuna eura, no Malićev osobni račun bio je blokiran od 2013. godine zbog neplaćanja duga manjeg od 10 tisuća eura, odnosno 69.392,13 kuna. Uz to, prema podacima Porezne uprave Malić je bio i korisnik socijalne pomoći. Novinari ni njega nisu uspjeli pronaći.

Povratak u budućnost

Ovakve prijevare koje uključuju korištenje tvz. “slamnatih” muškaraca često lošijeg imovinskog stanja barem u Sloveniji nije nov. Metoda je to koju su koristili već spomenuti “orionovci” od ljeta 2012. godine ili ranije.

Riječ je o skupini ljudi koja je pomoću paravanskih tvrtki pomogla zatvaranju drugih tvrtki koje su imale financijskih problema. Prema pisanju slovenskog Dela iz 2013., ta mreža se protezala od Slovenije preko Slovačke i Ujedinjenog kraljevstva pa do američke savezne države Delaware.

“Orionovci” su omogućili vlasnicima propalih tvrtki da u svojoj razgranatoj mreži fiktivnih tvrtki sakriju imovinu od vjerovnika ili pobjegnu od oporezivanja. Tragove propalih tvrtki su brisali tako što su im mijenjali imena, premještali ih na nepoznate i nedostupne adrese.

Konačno, u tim operacijama “opekli su se” svi: banke, porezna uprava i dobavljači. A neki od slučajeva završili su na sudu. Barbara Podlogar, koja se smatra glavnom operativkom grupe, osuđena je 2017. godine u slučaju nanošenja štete državnoj tvrtki Elektrooptika.

Presudu je potvrdio i visoki sud, a Podlogar je kaznu počela služiti ove godine. No puštena je nakon tjedan dana na zahtjev Vrhovnog suda, koji, prema pisanju neprofitnog medija Podčrto.si, sada razmatra zahtjev za revizijom presude.

Podlogar je prije nego što je postala ključna osoba među “orionovcima” bila prokurist tvrtke Orion LTD, d.o.o. koja je nesolventnim osobama davala kredite u zamjenu za zalog na nekretnine. Dužnici su bili u to uvjereni, dok nisu shvatili, da su s potpisom ugovora na Orion zapravo prenijeli vlasništvo nad svojom nekretninom, kako su tada pisali mediji. Tvrtka je potom išla u stečaj, a državno tužiteljstvo je otvorilo istragu koja je završena 2008. godine odbacivanjem optužbi.

Oko 2014. godine, kad su mediji već dvije godine pisali o Podgloar i njezinom partneru u "orionskim" aktivnostima Alešu Alojziju Rusu, među osobama koje su drugima pomagale ukidati tvrtke, pojavila nova imena. Jedno od njih bilo je ono Marka Hribovšeka.

Mediji su u prošlosti Hribovšeka povezivali s poslovima Roka Furlana, osuđenog poreznog utajivača i uvoznika automobila Andreja Jeršiča, te “orionovcima”.

Druga osoba iz kruga “orionovaca” koja se pojavila oko prvoosumnjičenog Matije Iskre, je bivši državni tužitelj Boštjan Penko, koji je 2008. odustao od progona u slučaju Orion. Danas je odvjetnik. Njegov račun za zastupanje  Matije Iskre u kaznenom postupku u srpnju 2016. godine je proslijeđen britanskoj tvrtki Formations House kao dokaz njegovog identiteta.

Penko nam je u odgovoru napisao kako otvorene slučajeve komentira samo u slučaju kad ima dopuštenje klijenata. “U konkretnom slučaju, ipak (još) nemam tu suglasnost pa ću se za sada suzdržati od komentara”, odgovorio je. Objasnio nam je i da njegov klijent Stopar trenutno nije dostupan “iz objektivnih razloga”. Iskra nam je putem odvjetnika poručio da ne može odgovarati na pitanja s obzirom na to da je postupak u tijeku. 

Pokušali smo doći i do drugih osumnjičenika iz Slovenije. Uspjeli smo dobiti jedino Krešimira Filipčiča koji se naljutio i rekao kako ništa neće komentirati. Potvrdio je samo to da su mu policajci izvršili pretres kuće. Upit smo poslali i Igoru Pintariču preko člana obitelji, no ni on nam nije odgovorio.

I Ana Marija Stopar, nam je poručila kako ne može odgovarati na novinarska pitanja jer je istraga u Hrvatskoj još uvijek u tijeku. A Furlanov odvjetnik nam nije ni odgovorio.

Od hrvatskih optuženika uspjeli smo doći tek do Marija Čabraje koji nam je poručio da nema komentara. Jedino je odgovorila odvjetnica od Stopara koja je zapisala da ćemo mu pitanja moći postaviti kad ponovo bude dostupan.

Hrvatski USKOK i slovensko specijalizirano državno tužiteljstvo, koji u Sloveniji vodi istragu, ne komentiraju slučajeve koji su u tijeku istrage.

Umar Cheema iz pakistanskog dnevnika The News pridonio je nastanku ove priče.